Dante Alighieri je umro 1321. Pokopan je u gradu Ravenni. Ove godine ne samo Italija, iako u njoj najviše, nego cijeli svijet obilježava sedamstotu obljetnicu smrti tog velikog pjesnika, piše Večernji list BiH.
Već je postao običaj da u povodu Danteovih obljetnica pape objavljuju neki dokument u kojem govore o njegovoj veličini. Tako je odlučio i sadašnji papa Franjo pridružiti svoj glas brojnom skupu onih koji žele Danteu odati priznanje o sedamstotoj obljetnici njegove smrti. Sveti Otac smatra da glas Crkve ne smije izostati u ovogodišnjoj obljetnici pjesnika koji je "puno bolje od drugih znao izraziti, ljepotom poezije, dubinu otajstva Boga i ljubavi".
Apostolsko pismo "Candor lucis aeternae"
Sadašnji papa Franjo objavio je apostolsko pismo "Candor lucis aeternae" (Sjaj vječnog svjetla) u Vatikanu 25. ožujka 2021. koje je posvetio Danteu. Pismo ima devet dijelova: 1. Riječi rimskih prvosvećenika prošlog stoljeća o Danteu, 2. Život Dantea Alighierija, paradigma ljudskog stanja, 3. Poslanje Pjesnika, proroka nade, 4. Dante, pjesnik ljudske čežnje, 5. Pjesnik Božjeg milosrđa i ljudske slobode, 6. Slika čovjeka u viđenju Boga, 7. Tri žene u Komediji: Marija, Beatrice, Lucija, 8. Franjo, zaručnik Gospođe Siromaštva i 9. Primiti svjedočanstvo Dantea Alighierija.
Pape o Danteu: "Čast dajte sjeni velikog pjesnika"
Papa Benedikt XV. objavio je 30. travnja 1921. encikliku "In praeclara summorum" u povodu 600. obljetnice Danteove smrti. Naveo je u enciklici što su o Danteu govorili Lav XIII. i Pio X. Rimski prvosvećenik Benedikt XV. napisao je nadbiskupu Ravenne zašto treba obilježavati Danteove obljetnice. Za njega je taj veliki pjesnik crpio nadahnuće iz katoličke vjere i na veličanstven način opjevao uzvišena otajstva vjere. Unatoč njegovim kritikama ljudi, i onih na najvećem položaju u Crkvi, Dante je pripadao Crkvi i bio prisan s Petrovom katedrom. Benedikt XV. smatra kako je djelo "Božanstvena komedija" vrijedno jer Dante, "sastavljajući svoj spjev, nije imao drugi cilj nego uzdići smrtnike iz stanja bijede, to jest grijeha, i voditi ih u stanje blaženstva, to jest božanske milosti".
Papa Pavao VI. u više prigoda je spominjao i citirao Dantea, posebno u sedamstotoj obljetnici pjesnikova rođenja 1965. Crkvi u Ravenni, u kojoj je pokopan Dante, rimski biskup Pavao VI. darovao je zlatni križ 19. rujna 1965. Za krstionicu u crkvi sv. Ivana u Firenci (vjerujem da je u njoj kršten Dante) poslao je zlatnu lovorovu krunu 14. studenoga 1965. Drugi vatikanski sabor je završio 1965. Na kraju Sabora svim sudionicima Sveti Otac darovao je umjetničko izdanje "Božanstvene komedije". U apostolskom pismu "Altissimi cantus" potvrdio je zašto Crkva njeguje takav spomen prema firentinskom pjesniku. Crkva njeguje spomen prema vrhovnom pjesniku jer "odiše ljubavlju prema Kristu i jer je ljubio Crkvu". Papa ističe kako je obveza prihvatiti i Danteove proročke kritike protiv onih, pa i protiv papa i crkvenih institucija, koji su "trebali naviještati evanđelje i predstavljati ne same sebe nego i Krista". Papa je objasnio kao on vidi svrhu Danteova cjelokupnog djela, a posebno "Božanstvene komedije": "Cilj Božanstvene komedije ponajprije je praktičan i preobražavajući. Ne predstavlja se samo kao poetski lijepa i moralno dobra nego je sposobna korjenito promijeniti čovjeka i voditi ga od neurednosti k mudrosti, od grijeha k svetosti, od bijede k sreći, od zastrašujuće kontemplacije pakla do one blažene raja". Božanstvena komedija ima tri djela: "Pakao", "Čistilište" i "Raj". Pavao VI. kaže kako je za njega "Pakao" turobna pjesma mira zauvijek izgubljenog. "Čistilište" je blaga pjesma iščekivanog mira. "Raj" je pjesma vječnog i potpuno zadobivenog mira. Za njega Dante je "gospodin najuzvišenijeg pjesništva".
Za vrijeme papinstva Ivana Pavla II. nije bila ni jedna velika Danteova obljetnica, ali je organizirana izložba "Dante u Vatikanu" 1985. U svom govoru u povodu postavljanja te izložbe istaknuo je ključni pojam danteovskog opusa: "Trans humanizacija. Ovo je bilo Danteovo najveće nastojanje: postupati tako da teret ljudskoga ne uništi ono božansko u nama ni da veličina božanskog poništi vrijednosti ljudskoga. Zbog toga je Pjesnik opravdano čitao svoj osobni ljudski život i onaj cijeloga čovječanstva u teološkom ključu".
Sveti Otac Benedikt XVI. je u svojoj prvoj enciklici "Deus caritas est" iznio "danteovske vizije Boga, u kojem su 'svjetlo i ljubav jedno te isto'". Često je pjesnika citirao u svojim govorima. U govoru sudionicama susreta u organizaciji Vijeća "Cor Unum" 23. siječnja 2006. istaknuo je misao "Bog ima ljudsko lice - i možemo dodati - ljudsko srce".
I sadašnji papa Franjo pozvao se u svojoj prvoj enciklici "Lumen fidei" na Dantea citirajući stihove iz "Raja". Potiče da se Danteov lik i djelo iznova vrednuju. U poruci predsjedniku Papinskog vijeća za kulturu od 4. svibnja 2015. papa Franjo vidi čitanje "Božanstvene komedije" kao hodočašće u kojem danas poziva odstupiti od "Grijeha što tako okrutnim nas pravi" (Raj, XXII, 151) te doći do "novog stanja, obilježenog sladom, mirom, srećom". Sveti Otac smatra: "Danteovo djelo može i danas obogatiti pamet i srce mnogih". Naglašava kako Danteovo djelo upućuje na kršćanske korijene Europe i Zapada.
Prorok nade
Sve što je pjesnika zadesilo u životu moglo je ostaviti na njemu dubok trag da ostane neuspješan, razočaran i nepovjerljiv. Ali je izrastao u proroka nade, "vjesnika novoga života, kao prorok novoga čovječanstva koji žudi za mirom i srećom". Sam je napisao cilj svoga pisanja: "treba kratko reći da je svrha cijeloga djela i njegovih pojedinih dijelova maknuti one koji žive ovaj život iz stanja bijede i voditi ih u stanje sreće". I papa Franjo ističe pjesnikove optužbe i kritike onih u Crkvi "koji izdaju predanje uz Krista i pretvaraju Crkvu u sredstva za vlastite interese, zaboravljajući duh blaženstva te ljubav prema malenima i siromašnima i klanjajući se moći i bogatstvu".
Pjesnik ljudske čežnje
Dante je poznavatelj ljudskog srca. Svaki čovjek teži za srećom, za puninom života. Zato čovjek "putuje i traži" dok ne pronađe istinu i odgovore na životna pitanja. Čovjek se može zateći u "mračnoj šumi" i "izgubiti pravi put." Dante svojim pisanjem želi pomoći svakom čovjeku izići iz "mračne šume".
Pjesnik Božjeg milosrđa i
ljudske slobode
Božje milosrđe "uvijek nudi mogućnost promjene, obraćenja, ponovnog nalaženja sebe i nalaženja puta prema sreći". Dante u raj smješta cara Trajana, a kralja Manfreda u čistilište želeći poručiti kako je put na koji Bog poziva svima moguć. Čovjek je slobodno biće i uvijek može izabrati svoj put. U ovom poglavlju Papa citira iz "Raja" riječi koje pjesnika stavljaju u usta Beatrice: "Najviše čime nas blagi Bog obdari,/na što sav sjaj dobrote njegove pade/i što on cijeni iznad sviju stvari,/bijaše sloboda volje koju dade" (Raj, V, 19-22). Sloboda je "uvjet za trajni uspon". Iskrena molitva jača slobodu.
Slika čovjeka u viđenju Boga
Dantea u "Božanstvenoj komediji" kroz pakao i čistilište vodi rimski pjesnik Vergilije (simbol ljudskog razuma), a kroz raj Beatrice (simbol nade). Tijekom putovanja dobro je da nas netko podupire i vodi mudrošću i razboritošću. Na posljednjem dijelu putovanja prati ga i sv. Bernard. Sv. Bernard pokazuje mu djecu prisutnih u ruži blaženih i poziva ga kako bi ih promatrao i slušao. Pjesnik u središtu posljednjeg viđenja u susretu s Presvetim Trojstvom "vidi ljudsko Lice, ono Krista, vječne Riječi tijelom postale u Marijinu krilu". Čovjekovo putovanje, hodočašće, završava se i smiruje samo u "visio Dei".
Tri žene u "Božanstvenoj komediji"
Dante na poseban način u svome najvažnijem djelu spominje tri žene: Mariju, Beatrice i Luciju. Sv. Bernard poziva pjesnika na kontemplaciju o Mariji, koja je dala ljudski izgled utjelovljenoj Riječi. Za pjesnika Marija je uzor krjeposti, a trajno je prisutna po svojem zagovoru. Vergilije hrabri Dantea jer će ga dalje voditi i zagovarati: Marija, Majka Božja (znamen ljubavi), Beatrice (simbol nade) i sveta Lucija (slika vjere). Dante razaznaje, a htio bi da to isto može onaj koji čita njegova djela, "da nas samo onaj tko je potaknut ljubavlju može uistinu podupirati i na putu i dovesti nas do spasenja, do obnove života i stoga sreće".
Primiti svjedočanstvo Dantea Alighierija
Papa Franjo na kraju apostolskog pisma postavlja pitanja što možemo sažeti u jedno: Što mogu priopćiti nama, u našem vremenu djela vrhovnog pjesnika? Sveti Otac smatra kako Dante od nas traži da ga slušamo i postanemo njegovi suputnici. Želi i svakom od nas pokazati put k sreći, "pravi put za potpuno življenje našega čovještva i za nadvladavanje mračnih šuma u kojima gubimo orijentaciju i dostojanstvo". Slušajući pjesnika pomoći će nam razabrati "tko smo i što živimo dan po dan u unutarnjem i trajnom naporu prema sreći, prema punini života, prema konačnoj domovini gdje ćemo biti u punini života, prema konačnoj domovini gdje ćemo biti u punom jedinstvu s Bogom, beskonačnom i vječnom Ljubavlju."
Na kraju apostolskog pisma Papa potiče sve obrazovne i odgojne institucije, umjetnike, kršćane zajednice, a i sve ostale da "promiču inicijative usmjerene poznavanju i širenju danteovske poruke u njezinoj punini". Pjesnikove poruke "pomoći će da vedro i odvažno nastavimo hodočašće života i vjere".