Prijatelji pomažu jedinom hrvatskom povratniku u Putkoviće u obnovi kuće

Prognanik Jozo Brković (71), Hrvat iz Putkovića u općini Vitez, prognan u travnju 1993., prije nešto manje od dvije godine vratio se na svoj opljačkani i opustošeni posjed. Skupa s njim iz Putkovića je prognano još sedam hrvatskih obitelji koliko ih je tada živjelo u tom naselju, a Jozo je, nakon što je pobjegao iz zgrade Osnovne škole u selu Bukve, gdje su ga zatočili susjedi Bošnjaci, živio je u obiteljskoj kući sestre i zeta u Novoj Biloj.

Ni sa kim nema problema

Odlučio se Jozo vratiti uz pomoć braće i sestara, izgradio je novi skromni dom, jer sve što je u Putkovićima bilo hrvatsko uništeno je. Uselio se u nedovršenu kuću bez najnužnijih uvjeta za život. Mirovina je (pre)mala, godine čine svoje, Jozo je samac, neženja, a „samac“ je i u Putkovićima gdje se, osim njega nitko od Hrvata nije vratio. No, Jozo naglašava: “Sa susjedima Bošnjacima nemam baš nikakvih problema”.

U takvoj situaciji, činilo se, za bolje uvjete života mogućnosti nema. Na sreću, ljudske dobrote i spremnosti susjedu, prijatelju, bližnjem pomoći kada mu je pomoć potrebna, još uvijek ima. Jozo je nakon povratka povremeno dolazio u susjedno hrvatsko naselje Jardol, u trgovinu Gvozdena Markovića, gdje je nabavljao najnužnije kućne potrepštine.

Vremenom, Jozo je u Jardol dolazio sve češće jer se u međuvremenu sprijateljio s nekolicinom mještana s kojima se ugodno družio, prijateljevao, pio kavu, pokoju čašu piva…! A riječ je o ljudima kojima Jozo, po godinama, može biti otac, o mještanima zanatlijama, sitnim trgovcima, obiteljskim ljudima čija primanja teško mogu trajati od prvog do prvog, kako se to zna reći, ali i o ljudima dobroga srca, spremnima pomoći ljudima u nevolji. To su, uostalom, već više puta i pokazali, a u slučaju svog prijatelja Joze još jednom i potvrdili.

Naime, kroz druženja i razgovore, iako Jozo nije tip koji kuka, jadikuje nad sudbinom, optužuje…, saznali su, kasnije se i uvjerili, gdje i kako Jozo živi i dogovor Jardoljana, Jozinih prijatelja Slobodana Frljića Trce, Slavka Radmana, Gvozdena Markovića, Mate Alilovića, Marka i Gorana Drmića, Vjekoslava Dumančića i Ivice Frljića, brzo je „pao“ i akcija je krenula, bar u onom smjeru i obujmu koji oni znaju i mogu i realizirati.

Sretan zbog prijatelja

Akcija je bila usmjerena na uređenju kupaonice, žbukanju i krečenju dnevnog boravka, jedne sobe i hodnika i niz drugih nužnih zahvata što je brzo i kvalitetno uređeno i potpuno završeno. Uskoro će biti završena i akcija pripreme ogrjevnog drveta, bit će osigurano i nešto zimnice…, a bude li još dobrih ljudi, a bit će ih, svi se nadaju, uređeno će biti i kupatilo i prostorije skromno namješetene. Za to, u najskromnijem obujmu, treba jedan kauč, posteljina, stol, dvije-tri stolice, kuhinjska vitrina, hladnjak, nužno posuđe, pribor za jelo, umjesto rešoa, električni štednjak, ormarić za kupaonicu…! Za dobre ljude sitnica, a za dobroćudnog i skromnog Jozu pravo bogatstvo.

“Koliko god sam sretan zbog svega što oni za mene čine, još sam sretniji, čak i daleko više, što imam prave prijatelje, što se imam komu obratiti, na koga mogu računati.

Reći ću vam, ako se dan ili dva ne pojavim na mjestu našeg okupljanja, oni odmah reagiraju, traže me, provjeravaju je li sve u redu. Prave su ljudine, bogate dobrotom, volim ih i poštujem. A uz sve naše šale, sitna podvaljivanja, naše je poštovanje uzajamno, prijateljstvo pravo, a kada je tako, ja se osjećam sretnim i bogatim čovjekom”, kaže Jozo pokušavajući neuspješno sakriti emocije.