Župa Šurkovac proslavila je patron Srca Isusova u petak 19. lipnja 2020. godine. Vrijeme je bilo idealno lijepo, sunčano i mirno. Okupilo se oko 300 vjernika sve skupa, pjevanjem je liturgijsko slavlje uzveličao župni zbor „Božji glas“ iz Šurkovca. Glavni predsjedatelj bio je župnik iz Petrinje fra Anto Barišić u suslavlju sa don Ivanom Ravlić župnikom iz Teslića koji je propovijedao i sa još 7 svećenika koji su suslavili.
Na početku sv. mise sve je pozdravio domaćin župnik fra Ivo Pavić: sve hodočasnike iz mnogih mjesta koji kao karizmatik lijepo radi i svjedoči, što mu priznaju često vjernici koji dolaze na ligurigjska slavlja iz mnogih mjesta BiH, RH i drugi država i mjesta.
U propovijedi Ravlić je naglasio da je ovo svetkovina božanske ljubavi prema čovjeku po kom je ljubav dostigla svoj vrhunac, propovjednik je nastavio: „uzmite jaram moj na sebe, učite od mene, jer jaram je moj sladak, i breme moje lako“, Kristov zakon je „jaram“ jer zahtijeva stegu zbog naši strasti, zahtijeva odricanje od sebičnosti, ali je taj „jaram sladak i lagan“ jer je to zakon ljubavi. Isus je stražio u svoju službu vjerne, a mi danas tražimo sposobne, zato imamo mnoge skandale i pronevjere, jer nema vjernih. Rekoh da je ovo blagdan ljubavi, a mi živimo u svijetu koji je natopljen mržnjom, u svijetu oružja i ubijanja, u svijetu gdje se želi smanjiti čovječanstvo do 80% i više. Živimo u svijetu gdje se sve čini da se uništi obitelji, pa se izmišljaju kojekakve kvasi obitelji. Sve i svašta se naziva obitelji. Živimo u svijetu u kojem vidimo kako sotona slavi svoj blagdan mržnje? Iz njegove mržnje proistječu sva ostala nečista djela koja su čovjeka nedostojna. Pojedinačno čovjek može biti zatrovan mržnjom, ali kolektivno zaista boli one koji hoće i žele slaviti blagdan ljubavi. Mi želimo slaviti blagdan božanske ljubavi u Srcu Isusovu. Tko mrzi nema udjela na gozbi ljubavi“, završio je propovjednik.
Kada se udruže vjera i dobri ljudi, rađa se nova nada za život, povratak i opstanak na svome - poruka je iz Šurkovca kod Prijedora, u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, u koji se sve brže vraćaju prijeratni stanovnici. I to zahvaljujući "misama ozdravljenja" u Župnoj crkvi Presvetog srca Isusova, zbog čega ovo mjesto postaje "krajiško Međugorje". Samo u prošloj godini Šurkovac je pohodilo više od 100.000 vjernika. Život se vraća u Šurkovac, nadomak Rudnika Ljubija u Prijedoru. Na svoje se vratilo više od 200 od 1.000 prijeratnih obitelji. Brže nego se i moglo predvidjeti, sagrađena je nova crkva, na mjestu gdje je 1993. godine uništena katolička bogomolja, a najveći broj tadašnjih stanovnika Hrvata ubijen je i protjeran.
Povratak i obnova života ovdje, zapravo, počinju dolaskom fra Ive Pavića, franjevačkog karizmatika, i njegovim misama ozdravljenja, na koje dolazi tisuće vjernika iz svih krajeva regije, Europe, Australije..."Šurkovac je bio nepoznato selo, a danas je nadaleko čuven po čudesnim moćima fra Ive Pavića, koji pomaže znanim i neznanim da ozdrave", kazuju mještani povratnici.
Fra Ivo fenomen obnove i povratka objašnjava: "Prije sedam-osam godina ovdje nismo imali crkvu. Sada imamo novu, s grijanjem, s oltarom, ali i ljude koji se vraćaju i puno njih i ta radost na ljudima se vidi, zbog toga."
Obnavljaju se stambeni objekti, škola. Gradit će se i hotel, restoran, kako bi se otvorila radna mjesta za mlade. Izgrađeni su sportski tereni. Duhovnu Pomoć od fra Ive su tražili i brojni sportaši, umjetnici - rukometaš Slavko Goluža, pa Goran Ivanišević, Blanka Vlašić, Stipe Pletikosa...
"Dolaze ljudi sa svih strana, iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Italije... i tu nam se otvaraju vrata i mogućnosti. Za sada imamo samo jedan restoran, gradimo hotel. Nemamo još pravu podršku grada Prijedora, koji još ovo ne prepoznaju za razvoj turizma", ističe povratnik Mirko Pandža.
Sve ovo u Šurkovcu neodoljivo podsjeća na Međugorje. Ali, on to nije, kazat će svi: "Ovdje ima nešto, ne zovu džaba Šurkovac od pamtivijeka 'mali Vatikan'".
Međutim, fra Ivo Pavić na to kaže: "Ovo je mjesto duhovnog preobražaja i ništa više." On ne dozvoljava, kako kaže, "da se od crkve pravi cirkus", ali dodaje: "Svi oni koji imaju nakanu doći, ma koje vjere bili, trebaju doći s istinskom vjerom u Boga. Na mržnju, na materijalno bogatstvo, na sve ono što čovjeka čini nečovjekom, moraju zaboraviti."
Šurkovačka priča ovim počinje i traje. Jedni će u nju vjerovati, drugi sumnjati, ali neosporno je da tisuće ljudi svakog vikenda dolazi u ovo malo i donedavno gotovo pusto selo, u kojem je za nepune dvije godine na zgarištu izrasla nova crkva, koja, osim ogromne duhovne, ima i milijunsku materijalnu vrijednost. Oni koji su za to zaslužni tvrde da u Šurkovcu žele samo zadržati obilježja svetišta, duhovnog mira i preobražaja.
Tragovi župe Šurkovac sežu još u srednji vijek. Kroz svoju dugu povijest župa je preživjela u više navrata - kao i druge župe ovoga područja - rušenja crkava i progone vjernika. Tako je bilo i u nedavnom ratu.
Prvotno sjedište župe bilo je u Vodičevu. Krajem sedamnaestog stoljeća, u vrijeme Bečkog rata, župa je, zbog iseljavanja katolika u Prekosavlje, nestala. Ponovno oživljava dvadesetih godina osamnaestog stoljeća jer se vratio jedna broj katolika. Tako je 1762. bilo 511 katolika u Vodičevu. Župa Vodičevo prestaje postojati za vrijeme austro-turskoga rata, kada većina katolika bježi u austrijske zemlje. Preostali katolici odlaze u Volar gdje se premješta i župno sjedište.
Gradnja župne crkve u Šurkovcu započinje 1936. i od tada je ovdje i sjedište župe. Neposredno pred početak zadnjeg rata crkva je obnovljena i obogaćena umjetničkim djelima. U ratu je više puta opljačkana da bi naposljetku 3. ožujka 1993. bila minirana. Dva tornja su potpuno srušena, a glavni dio crkve jako oštećen. Nakon rušenja crkve mise su slavljene po šumi, u privatnim kućama, na grobljima i jedno vrijeme u mjesnom domu u Šurkovcu. Na kraju rata ostalo je tek oko 190 katolika u Šurkovcu. Godine 1999. sagrađena je dvorana koja od tada služi kao privremeni molitveni prostor za liturgijska slavlja. Fra Ivo Pavić je 10. srpnja 2009. g. imenovan župnikom, a 20. kolovoza 2009. i službeno preuzeo župu Šurkovac te je odmah dao do kraja srušiti staru crkvu.
Zahvaljujući velikodušnosti brojnih hodočasnika iz BiH, Hrvatske i Europe koji dolaze k fra Ivi u Šurkovac, zatim Hrvatima, Nijemcima i Talijanima, kojima fra Ivo drži duhovne obnove u BiH i inozemstvu, kao i kvalitetnom radu građevinske tvrtke Šandrk d. o. o. iz Hrvatske, za dvije godine na mjestu stare crkve nikla je nova.
Ova ljubav nikako da se rijesi jarma i muke. Zar nema ljubavi bez mucenja ili to mora uvijek zajedno?