Dana 24. lipnja 1981. oko 18 sati šestero mladih iz župe Međugorje - Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović vidjeli su na brdu Crnica, na predjelu zvanom Podbrdo, bijelu pojavu s djetetom u naručju. Iznenađeni i prestrašeni, nisu joj pristupili bliže. Sutradan, u isto doba dana, 25. lipnja 1981., četvero njih - Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković i Ivan Dragićević bili su snažno privučeni prema mjestu gdje su dan prije vidjeli Onu koju su prepoznali kao Gospu, piše Večernji list BiH.
Njima su se pridružili Marija Pavlović i Jakov Čolo. S Gospom su molili i razgovarali. Od toga dana imali su svakodnevna ukazanja, zajedno ili odvojeno. Milka Pavlović i Ivan Ivanković nisu došli sutradan i Gospu više nikada nisu vidjeli. Šestero međugorskih vidjelaca provelo je tri i pol desetljeća zaokupljeno susretima s hodočasnicima. Od prvih tvrdnji o susretu s Gospom, pa do danas, život su posvetili molitvi i razgovorima s milijunima ljudi koji u Međugorje hrle sa svih strana svijeta. O njima se stalno govori kao o djeci, no oni su sada odrasli ljudi s iskustvom i zasnovanim obiteljima te ukupno osamnaestero djece. Vicka, Marija te Ivan i danas tvrde kako imaju svakodnevna ukazanja, dok Mirjana, Ivanka i Jakov kažu kako ukazanja imaju jednom godišnje. “Međugorski vidioci ne manipuliraju jer tijekom ukazanja uistinu nešto vide, a to kod njih nije izazvano vanjskim utjecajima. Naravno, ne mogu vam odgovoriti što vide” - tako je ukazanja opisao ugledni francuski liječnik neurolog dr. Philippe Loron koji je znanstveno ispitivao reakcije vidjelaca u trenucima kada su tvrdili kako imaju ukazanja. U razgovorima s vidiocima tijekom trideset i pet godina iskristaliziralo se kako prije ukazanja mole Vjerovanje, sedam Očenaša, sedam Zdravomarija i sedam puta Slava Ocu. Pred početak ukazanja kleče, a prije nego što Gospa dođe, pojavi se određena svjetlost. Ukazanje je uvijek u 17.40 sati u zimskom razdoblju, a u 18.40 sati po ljetnom računanju vremena. Pogledi vidjalaca uzdignuti su prema nebu jer, kako kažu, oblak na kojem stoji Gospa u visini je njihovih glava. Kad se ukaže, ističu, pozdravi ih: “Hvaljen Isus, anđeli moji’’ odnosno “draga djeco” ili “draga dječice”. Prema njihovim riječima, uvijek Gospa prva počinje govoriti i moliti, i to hrvatskim jezikom. Potom ostane u šutnji. Vidioci zatim pitaju što su htjeli i preporučuju osobe koje su tražile da se za njih moli. Na kraju ukazanja, pričaju vidioci, kad ih blagoslivlja, Gospa napravi znak križa kao i svećenik.
I na kraju kaže: “Idite u miru Božjem!”. Dok odlazi, iza nje se, tvrde vidioci, nakratko vide tri simbola: križ, srce i sunce.
“Gospa nam je u početku rekla: ‘Ja sam Kraljica Mira, došla sam svijetu donijeti mir. Došla sam ovamo kako bih vas pozvala da počnete živjeti moje poruke. Vi ih već imate, ali ste daleko od njih. Zato sam došla da vas približim porukama koje su vam već poznate’”, kazala je Vicka Ivanković-Mijatović odgovarajući na upit zašto je Gospa došla baš u župu Međugorje. Druga vidjelica Marija Pavlović-Lunetti Gospina ukazanja u Međugorju opisala je riječima:
“Kako nam je prvih dana rekla, Gospa se ukazuje u Međugorju zato što je tu našla živu vjeru. Osjećam kako je preko Međugorja počela obogaćivati vjeru diljem svijeta. Počele su se rađati molitvene skupine i pokreti koji su pomogli ljudima da se približe Bogu”.
Ljepotu i dubok osjećaj koji je iskusio tijekom ukazanja Jakov Čolo je još davno pokušao sažeti u jednu rečenicu: “Sad mi ne bi bilo žao ni umrijeti, kad sam vidio Gospu”. Praćenjem međugorskih vidjelaca i njihovih ukazanja tijekom tri desetljeća, može se zaključiti kako ukazanja traju od jedne do nekoliko minuta, iako je znalo biti i onih za koja su vidioci tvrdili da su potrajala i sat vremena.
Vidioci svjedoče kako je Gospa nekada žalosna, nekada radosna (posebno za vrijeme velikih svetkovina), a ponekad ozbiljna.
Govorili su i o njezinim suzama...
Tijekom samog čina ukazanja vidioci ne reagiraju na vanjske podražaje, što su potvrdila i znanstvena ispitivanja. Ne smeta im tako ni škljocanje i bljeskanje fotoaparata. Za vrijeme dok tvrde da imaju ukazanje čak i ne trepću. Zanimljivost koja se tek očekuje kao posljedica međugorskih ukazanja trebao bi biti Gospin životopis.
Vidjelica Vicka Ivanković-Mijatović opisala je naime kako joj je Djevica Marija dugo govorila o svome životu. Vicka navodi kako je ispisala pune tri bilježnice o toj temi, ali da će životopis Kraljice Mira objaviti tek kada za to dobije Gospino dopuštenje.