Milenijski grad na Bistrici, Livno, još od rimskog doba bio je središte prometnih veza, utvrda i uprava, a u skoro vrijeme bit će mjesto u kojemu će biti počasni konzulat Gvineje u BiH. “Krivac” za takvo nešto je Dalibor Jurkić, Livnjak koji godinama živi i radi u inozemstvu, a kojega je Veleposlanstvo Republike Gvineje iz Berlina predložilo za svog počasnog konzula u Bosni i Hercegovini. Jurkić je za Večernji list BiH govorio o tome kako je postao počasni konzul Gvineje, aktivnostima, ali i planovima za rodni kraj.
Kako je uopće došlo do toga da u svojoj državi budete počasni konzul Gvineje?
- Mnogo sam se kretao po Africi, bio sam u Gvineji, Beninu, Togu, Nigeriji, Keniji, Obali Bjelokosti… Mnogo sam pomogao siromašnom narodu, pomogao u sklapanju poznanstava i gospodarskim vezama tih zemalja s Europom, a u posljednje vrijeme angažirao sam se na slanju medicinske pomoći, maski i ostalih potrepština za oboljele od COVID-19 u Gvineji. Organizirao sam nedavno i jedan konvoj od 500.000 eura s opremom za operacijsku dvoranu. Veleposlanik Gvineje u Berlinu, gospodin Siradiou Diallo, predložio je da budem njihov počasni konzul u BiH, napisao diplomatske note i poslao ih u Sarajevo u Ministarstvo vanjskih poslova. Ja sam rekao: “Hoću, bit ću počasni konzul, ali uz jedan uvjet, da konzulat bude u mom rodnom Livnu”. Kazao je: “Dobro, mi pristajemo, no što će reći u BiH?!”
I što su rekli?
- Kada su me sve tajne službe “pročešljale” i kad su vidjele da nemam nijednu mrlju, dali su mi diplomatski imunitet i akreditaciju te pitali gdje želim da bude konzulat. Kazao sam: “Livno.” Dosta mi je više svijeta, volim taj svoj kraj. Tako je i bilo. Suglasnost za počasnog konzula potvrdilo je Predsjedništvo BiH, a odluku potpisao predsjedatelj Predsjedništva Milorad Dodik.
Livnjaci su posebno vezani za svoj kraj. Koliko ste u Njemačkoj?
- Tamo negdje od 1984. godine, kada sam izdao drugu ploču. Otišao sam, možda će to sada biti čudno, kao fotomodel i statist u nekim filmovima. Živio sam 19 godina na tromeđi Švicarska, Austrija, Njemačka, no budući da sam radio uistinu odgovoran posao s investitorima i diplomatskim kontaktima, odselio sam se u Frankfurt u kojem živim osam godina. Međutim, mnogo putujem, obišao sam cijelu zemaljsku kuglu, a najčešće sam putovao u Australiju, Singapur, Tokio, Afriku… Radim za AliBabu, europsko sjedište je u Frankfurtu, Vodim sve poslove oko prodaje nekretnina, povezivanja diplomatskih odnosa, spajanja, komunikacija, a neke od naših predstavnika vodio sam u Kinu, Japan... Uglavnom sam u pokretu, nisam vezan za ured od 8 do 16, a u pitanju su doista velike investicije.
Zanimljiv i dinamičan posao. No, pitanje je dokle će se izdržati, godine lete.
- Bit ću iskren. Ako itko trpi, trpi moja supruga, koja sve češće pita: “Kad ćeš stati?!” Pa kad ovako pogledam, ostvarili smo puno, patim za Livnom, a i ona je zavoljela moj grad, inače je iz Usore. Stoga sam kazao: “Hajde, polako ćemo se vraćati.” I kada su predstavnici Gvineje došli s tom ponudom, nisam puno razmišljao. Planiram u kolovozu, rujnu službeno početi s radom, tako da ću manje putovati.
I kako će to izgledati u praksi, što će raditi počasni konzul Gvineje koji stoluje u Livnu? Imate li ikakvu viziju?
- Iskreno, već dulje vrijeme razmišljam kako pomoći Livnu. Šetam Frankfurtom, vidim toliku mladost, toliko naroda iz svog kraja. Pitam se je li ovo njemački ili livanjski Frankfurt! Dođeš ovdje, vidiš tugu i jad. Ovako lijep grad i toliko dobrote u tim ljudima, toliko čari u onom Livnu koje poznajem iz 70-ih i 80-ih godina. Sada dolaziš i vidiš prazninu. Bože, kako pomoći?! Obišao sam cijeli svijet i gdje god sam dolazio, vidio sam livanjski sir, razmišljam kako to iskoristiti. Kontaktiram s ljudima iz Francuske, Italije, Švicarske, sve su to financijski jači ljudi, bogataši, i oni kažu - livanjski konji, planine, vjetrovi… Pokušat ću te investitore dovesti u Livno. Ovdje nije samo u pitanju Gvineja nego ljudi koji investiraju u nju. To su Kinezi, Englezi, Francuzi, te ljude mislim dovesti u Livno da ga pogledaju i vide što je njima zanimljivo. Svaki bogataš, a upoznao sam ih mnogo, traži svoj smiraj i Livno je njima raj na zemlji. No, svi raniji pokušaji propadali su zbog silnih administrativnih zapreka. U meni postoji neka nada da bismo sada mogli imati više sreće, dovesti investitore kako bi se pokrenulo gospodarstvo i zadržala naša mladost.
Valjda će biti više sluha za te investitore nego prije 12 godina. Prešli ste zanimljiv put od pjevača, fotomodela do diplomacije.
- Da, bio sam uporan, nisam nikad stajao, uvijek sam išao naprijed. Jednom mi je Rade Šerbedžija, s kojim sam dobar prijatelj, kazao: “Dalibore, moj idući film bit će o tebi!” Pa mogu reći da sam borac, nikad mi ništa nije bilo teško, život me tako naučio. Svaki rad urodi plodom, iako je na mom putu bilo prosuto dosta trnja, dosta prepreka, zavisti i ljubomore, što me je najviše boljelo. Ja sam se dičio uspješnim ljudima iz Livna. Nije bitno tko je, što je, on je moj Livnjak. Dičim se Zlatkom Dalićem, Munjom, Ivanom Miloložom, dičim se Ivicom Vlašićem, Šukerom, svakim našim čovjekom koji je uspio. Matom Rimcem, pa tog čovjeka treba nositi na rukama! Znači, tko god da je iz Livna, a nešto je napravio, ja se dičim tim čovjekom jer je moj.