Dr. Davor Perinović, ugledni sarajevski liječnik, specijalist ortoped, već godinama uspješno liječi i oporavlja djecu od skolioze, bolesti zakrivljenja kralježnice. S kojim se problemima suočavaju on kao liječnik i njegovi pacijenti u vrijeme pandemije govori za Večernji list BiH.
- Prošlo je više od godinu dana otkako je u svijetu službeno proglašena pandemija koronavirusa. Iako su kriteriji za određivanje broja oboljelih jako neujednačeni i kontradiktorni, a PCR testovi se pokazali često nepouzdanima, ipak iz ovih ili onih razloga pandemija još uvijek službeno traje. Također, broj umrlih od COVID-19, odnosno koronavirusa, jako je dvojben jer epidemiolozi ne dopuštaju obdukciju onih za koje tvrde da su umrli od korone, što znači da se pravi uzrok smrti u tim slučajevima ne može ustanoviti - kaže Perinović.
Koliko je pandemija, odnosno epidemiološke mjere, utjecala na liječenje kroničnih oboljenja kralježnice kod vaših pacijenata?
- Kako sam već napomenuo, proglašena pandemija i dalje traje, što znači da je de facto otežan, pa i onemogućen, tretman gotovo svih ostalih bolesti. Zbog često iracionalnih i humanističkoj medicini suprotstavljenih tzv. epidemioloških mjera pate milijuni ljudi i djece diljem svijeta. Tu se u prvom redu misli na kronična oboljenja. Ovdje bih se posebice osvrnuo na teško kronično oboljenje kralježnice kod djece, odnosno deformitet poznat pod nazivom skolioza. Na osnovi moga iskustva bavljenja skoliozama proteklih 40 godina, broj skolioza kod djece i adolescenata ide i do 50 posto te populacije, počevši od najblažih formi pa do onih najtežih koje zahtijevaju operativni tretman. Upravo te epidemiološke mjere najviše su utjecale na pogoršanje zdravlja djece i adolescenata sa skoliozom. Ako tome dodamo činjenicu da se u posljednje vrijeme sve više govori i o skoliozi kod odraslih, tzv. adultnoj skoliozi, onda je problem još veći.
Što je skolioza i kod kojeg se uzrasta najčešće javlja?
- Kao što znamo, skolioza je rotiranje kralježnice oko svoje osi, koje u kasnijem stadiju rezultira nastankom krivine. Postoji više tipova krivina. U posljednje vrijeme skolioze susrećemo sve više kod djece u dobi od 5 do 6 godina iako se najčešće javljaju u dobi od 8 do 12 godina, ovisno o spolu djeteta.
Veoma često skolioze u kratkom vremenskom razmaku mogu rapidno progradirati ako se ne pristupi liječenju ili ne postoje mogućnosti liječenja. Krivina koja iznosi otprilike 20 stupnjeva može se višestruko pogoršati pa u nekim slučajevima dovesti i do trajnog invaliditeta, za kratko vrijeme.
Na koji ste način u vrijeme zabrane kretanja liječili i pomagali pacijentima?
- Prošle godine, kada su proglašene mjere zabrane kretanja za djecu i starije, a istodobno de facto i zabrana liječenja djece oboljele od skolioze, imali smo velik broj pogoršanja nalaza. Mjera zabrane rada svim privatnim medicinskim ustanovama u Hercegovačko–neretvanskoj županiji, odnosno Mostaru i okružju, dovela je do značajnog pogoršanja kod određenog broja djece. Zbog toga smo, umjesto vježbama, odnosno kineziterapijom, morali djecu liječiti korzetima. Kao što već znate, godinama koristim metodu derotacije koju sam usavršio i koju primjenjuje i jedna eminentna tvrtka iz Hrvatske, koja je na prvom mjestu u Hrvatskoj po izradi korzeta zbog njihova iskustva liječenja skolioza, koje traje više od 30 godina.
Zbog usavršene tehnike skeniranja i derotacijske korekcije preko “CAD – CAM“ tehnike, kojom raspolaže jedino spomenuta tvrtka iz Zagreba, skeniranja smo redovito radili u Zagrebu. Od svibnja prošle godine, kada je ukinuta zabrana tretmana skolioza, uradili smo veći broj skeniranih korzeta u Zagrebu. Ne samo ja nego i pacijenti su bili zadovoljni postignutim učinkom. Nadali smo se da je zlo vrijeme za tretman skolioza prošlost i da će štete nanesene prošle godine u ožujku i travnju barem donekle biti sanirane.
Unatoč svemu, uspješno ste surađivali s eminentnom tvrtkom iz Zagreba sve do studenoga prošle godine kada su nastali određeni problemi. Što se dogodilo?
- Mi smo u Zagreb išli jedanput mjesečno i svaki je put u prosjeku bilo šestoro do osmero djece kojima je bio nužan korzet. Sve je to trajalo do sredine studenog 2020. Tada je Krizni stožer RH donio odluku da svi pri ulasku u Hrvatsku moraju imati negativan PCR test. To je, između ostalog, bio i novi udar za djecu oboljelu od skolioze i na njihove roditelje.
Moram napomenuti da su u velikom broju slučajeva roditelji snosili sve troškove putovanja, boravka u Zagrebu i izrade korzeta. Cijena PCR testova za djecu iznad 12 godina, kao i njihovu pratnju, bila je još jedan novi trošak koji si mnogi nisu mogli priuštiti. Upravo zbog toga od sredine studenoga prošle godine pa do današnjeg dana nismo imali organizirano skeniranje uz moje sudjelovanje, kao i našeg fizioterapeuta koji koristi i metodu po Schrothu. Zato sada imamo 30 djece koja čekaju na skeniranje, osim onih nekoliko sporadičnih slučajeva koji su sami otišli u Zagreb i gdje im je korzet rađen, da i ja upotrijebim sada taj popularni izraz, online, odnosno u izravnome dogovoru sa zagrebačkim ortotičarima.
Zbog nastale situacije potražili ste pomoć i savjet od Veleposlanstva Republike Hrvatske u Sarajevu.
- Upravo zbog svega navedenoga razgovarao sam s hrvatskim veleposlanikom Ivanom Sabolićem i njegovim suradnikom Mladenom Glavinom. Na njihov prijedlog napisao sam pismo Veleposlanstvu glede neodgodivog tretmana skolioze djece i adolescenata. Moja molba bila je omogućiti ulazak u Hrvatsku do 48 sati bez PCR testa uz predočenje odgovarajuće dokumentacije i, naravno, uz pridržavanje svih epidemioloških mjera koje tamo vrijede.
Pismo sam uručio osobno tajnici Veleposlanstva dana 29. siječnja ove godine. Nakon nekoliko dana nazvao me je gospodin Glavina iz Veleposlanstva napomenuvši da Krizni stožer ovaj dopis ne uvažava s obzirom na to da je upućen iz Bosne i Hercegovine te da im se netko mora obratiti izravno iz Hrvatske. Posebice me se dojmila sudbina jedne djevojčice od osam godina koja je bila žrtva tog lockdowna od prošle godine jer je došlo do takva pogoršanja da se morao žurno raditi operativni zahvat.