Zoran Davidović iz sela Obrovac u okolici Banje Luke među rijetkima je u BiH koji svoje slobodno vrijeme provodi tragajući za tartufima, gljivama poznatim ne samo po afrodizijačkim svojstvima već i po tome što spadaju u najtraženije i najskupocjenije jestive gljive u svijetu, piše Agroklub.ba.
Rijetko ih traže i jedu
Zoran kaže da BiH obiluje tartufima, posebice crnim koji mnogi još nazivaju i “crni dijamanti“, ali ih rijetko tko traži, a još manje jede. Razlog za to, kaže Zoran, leži u tome što su građani needucirani u gljivarstvu i ne znaju ni gdje tražiti tartuf, a ni kako ga pravilno ubrati. Zoran za Agroklub.ba ističe kako tržišta za te skupocjene gljive ne manjka, a cijena kilograma tartufa iznosi od 1000 pa do nekoliko tisuća eura. Cilj mu osnovati udrugu koja će okupiti sve koji dijele istu strast, kao i one koji bi izašli na tržište i ponudili domaće, bh. tartufe. U “lov” na tartufe krenuo je sasvim slučajno, još prije 10 godina, i to zahvaljujući prijatelju iz Italije. - Ova podzemna gljiva zahtijeva posebne klimatske uvjete i živi u simbiozi s biranim drvećem. Postoje 164 vrste tartufa od kojih je tek devet jestivih. Svaka vrsta ima svoj položaj, sezonu - kaže. Dodaje da je prvi tartuf našao 2009. i da ih je do danas pronašao na tisuće. Morao je nabaviti i specijalnu talijansku rasu psa koje je obučavao za pronalaženje gljive. Počeo je s jednim štenetom, a danas ima čak sedam obučenih pasa koji mu pomažu u lovu. Nakon što pas kopanjem šapom ukaže na poziciju tartufa i dobije nagradu za pronalazak, gljiva se pažljivo iskopa pazeći da se ne ošteti. Potom se nastala rupa ponovno zatvori kako bi se omogućio razvoj novih korijena, odnosno rast novih tartufa. Rekordni tartuf koji je Zoran dosad pronašao, težio je više od 500 grama. Tu gigantsku gljivu pronašao je lani u okolici Brončanog Majdana. Kaže da tartufe najviše traži i pronalazi u svom kraju, ali da u potragu odlazi i u druge dijelove BiH. Iz iskustva zna da tartufa ima u cijeloj BiH, no potrebno je prepoznati lokaciju.
Bez velikih zagađenja
Ističe da su tartufi koji rastu u BiH vrlo kvalitetni i da je BiH u velikoj prednosti jer nema teške industrije pa ni velikih zagađenja zraka i tla. Godišnje nađe na desetine kg tartufa. Ističe da je prošla godina bila jako dobra za njih jer vole kišu. Osnova za raspoznavanje vrsta su izgled i miris, a njegovi favoriti su oni koji rastu ispod hrasta jer imaju najljepši miris i najbolju kvalitetu. - Teško je objasniti kakvog su okusa. Kod nas se teže mogu naći bijeli tartufi koji spadaju među najosjetljivije i najskuplje proizvode na svijetu zbog specifičnog okusa i arome - kaže Zoran. Dodaje da ga kontaktiraju mnogi koji bi željeli ući u svijet tih gljiva, ali brzo odustanu. Zoran kaže da većina njih u tartufima vidi isključivo brzu zaradu, što je, po njemu, potpuno pogrešno. - Nema od toga ništa. Nije lako hodati po šumi, to se samo iz ljubavi može raditi. Morate biti u harmoniji s prirodom. Ako niste opušteni, psi će to osjetiti - poručuje Zoran za Agroklub.ba. •