Zimska nogometna stanka u Bosni i Hercegovini (kao i ljetna) vrijeme je kad se nogometaši ponašaju kao ptice selice. Veliki dio njih kruži diljem planete pokušavajući pronaći novi klub. Bilo gdje i bilo kakav, jer malo je gdje nogometni kruh tvrd kao ovdje, gdje većina klubova nije u stanju ispuniti obveze iz ugovora, ispaliti na vrijeme plaće, zarađene premije...
No, ugled nogometa u BiH, osobito klupskog, takav je da malo njih uspijeva unovčiti svoje umijeće izvan granica. Prava je premija kad nekome od njih uspije otići u neku od zemalja zapadne Europe ili barem zemalja članica Europske unije. Tu i tamo ovdašnje zvjezdice prodaju se u Tursku, Rumunjsku, zemlje Arapskoga zaljeva, Dalekoga istoka, Slovačku., Poljsku...
Još i uspiju pronaći klub u susjednoj Hrvatskoj ili Srbiji, te u Sloveniji, ali s obzirom na neimaštinu koja je zahvatila većinu tamošnjih klubova, ni to područje više nije “eldorado”.
Husić napustio Karlovac
Primjer je bivši član Orašja, kasnije Cibalije, te jesenas Karlovca Edin Husić, ponajbolji igrač prvoligaša s Korane. On je Karlovac napustio praznih džepova i doslovno gladan, pa sad nudi svoje usluge Željezničaru. Sasvim je drugačiji primjer Dine Hamzića, bivšeg vratara Sarajeva koji je otišao “na sigurno” u Azerbajdžan, ali od ugovora na kraju nije bilo ništa. Inače, igrači koji odu u ovu naftom bogatu državu na zapadnoj obali Kaspijskog mora nikad ne znaju u kakvu će avanturu upasti.
Tako su prije 7 – 8 godina tamo upali u ralje nogometne mafije Semjon Milošević, Boško Perajica i Tomislav Višević, kojima su gazde tamošnje Olimpie oduzele njihove putovnice, nisu ih platili i čak su ih fizički zlostavljali. Momci su na jedvite jade izvukli živu glavu i jedva pobjegli zrakoplovom kući!
Prevaren i Aničić
U početku se činio siguran i unosan prelazak (za Zrinjski i igrača) Marina Aničića u ukrajinski Metalurg, ali je na kraju od svega ispalo veliko ništa, taj igrač je bio prevaren. Stevo Nikolić bio je “sigurni” budući član njemačkog Freiburga, ali netko je pokvario posao, pa se od tada Nikolić potuca po poluanonimnim rumunjskim i nekim mađarskim klubovima.
No, ima i pozitivnih primjera. Tako su, ne preko nesigurnih menadžera, već preko Željezničara otišli Jahić (Grčka – Cipar), Šehić i Višća (Turska), Bekrić (Južna Koreja). Iz Zrinjskog je, opet preko kluba, u Portugal otišao Stojanović, u Belgiju Smajić i Šunjić, u Slovačku Kordić... Na sličan način - preko kluba, u Kazahstan je otišao Maletić, reprezentativac Borca. Vratar Travnika Nurković obišao je niz klubova diljem Europe. Nije mu pomogao ni status povremenog reprezentativca – završio je u Čeliku.
Iz tuzlanske Slobode igrači odlaze (ili pak bježe) na sve moguće načine, u vlastitoj režiji, preko kluba, uz pomoć menadžera (Crnogorac, Čović, Huseinović, Slomić, dvojica Bekića...)
Transferi
Bh. igrači putuju od Koreje i Singapura, pa do Islanda i Kanade
Jedni angažmane pokušavaju pronaći sami, drugi preko klubova, a treći preko menadžera
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
