Umirovljeni časnik Hrvatske vojske i iskusni pilot civilnih zrakoplova i vojnih aviona vojske bivše države Milan Maček iz Čakovca, koji je početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio na službi u Podgorici, prvi je pilot s ovih naših prostora koji je imao susret s NLO–om u zraku.
Taj se događaj zbio jedne tople i vedre večeri u rujnu 1974. u zraku iznad Crne Gore i juga Hrvatske, kada je Maček u školskom avionu "jastreb" bio na redovitom zadatku izviđanja tog dijela zračnog prostora. NLO u obliku lopte koji je na 4000 metara u zraku gotovo petnaestak minuta imao u svome vidnom polju ni jednog mu trenutka nije dopustio da mu se približi na toliku udaljenost da bi na njega mogao pucati iz avionske strojnice ili na njega poslati raketu.
– Imao sam zapovijed da ga, ako se ne identificira ili ne uspostavi bilo kakav miroljubivi kontakt, oborim. No, i da sam bio u prilici, ne znam kako bih to učinio jer sam letio u inferiornom tipu aviona – školskom "jastrebu" koji je mogao postići maksimalnu brzinu od 700 kilometara na sat, a od oružja sam imao strojnicu i raketu – kazuje Milan Maček o tom događaju otprije četrdesetak godina koji je ovih dana ponovno zagolicao javnost.
Radar ga nije zabilježio
Te rujanske večeri 1974. Milan je, kao pilot koji je iza sebe imao osmogodišnje letačko iskustvo, bio na redovitom zadatku noćnog letenja u zoni Danilovgrad – Nikšić na visini od 4000 metara. U zraku je trebao provesti 45 minuta, a on je, kao i ostali njegovi iskusni kolege, imao zapovijed da ga, ako kojim slučajem uoči nekakav neobičan leteći objekt, kakve su u ljetnim mjesecima te godine primjećivali piloti civilnih i vojnih zrakoplova na prostoru iznad Crne Gore, pokuša identificirati. Više od pola sata, kaže, dosađivao se na toj visini, a petnaestak minuta prije nego što mu je trebalo isteći vrijeme za patroliranje uočio je NLO, sličan onome kakav je prije dva mjeseca vidio sa zemlje dok je bio u vojnoj bazi u Podgorici.
– Iznad Petrovca u drugom avionu bio je pilot Zvonko Jurjević. Čim sam uočio taj osvijetljeni objekt, pozvao sam ga i rekao mu što sam vidio. On mi je potvrdio da vidi što i ja, ali je dodao da se mora prizemljiti jer ostaje bez goriva. NLO se kretao nepromjenjivom brzinom i smjerom prema jugozapada. Mijenjao je boje – iz purpurno-crvene u žutu, pa narančastu, a onda bijelu. Mijenjao je i svoj promjer. Nisam mogao utvrditi koliko je velik jer nisam imao nikakvu referentnu točku i vrijednost s pomoću koje bih mogao odrediti koliko je približno velik. Imao sam uključen nišan, ali ni uz vrijednost kuta nisam mogao odrediti njegovu veličinu niti na kolikoj se udaljenosti nalazi. Bez radara nisam mogao odrediti nalazi li se unutar radarskog dometa. Stalno se kretao lijevo-desno, gore-dolje, mijenjao je boje, mijenjao dimenziju, zaustavljao se i onda brzo mijenjao smjer. U jednom bi trenutku nestao. Bio sam zbunjen, nisam mogao vjerovati da postoji nešto takvo što bi mene, koji sam iza sebe imao osam godina letačkog iskustva, moglo zbuniti i dovesti u očajnu situaciju. Nisam mogao odrediti što je to, na kojoj se udaljenosti nalazi, niti kakvog je podrijetla. Imao sam uključen nišan, repetirane strojnice i uključene rakete da pucam ako mi dođe u domet. Međutim, on se tim nepravilnim manevrima igrao sa mnom i stalno mi bio u vidnom polju – prisjeća se svog najuzbudljivijeg leta iskusni pilot Milan Maček.
Kako on u zraku nije mogao odrediti koliko je od njega NLO udaljen, pozvao je radarskog operativca na Prevlaci koji mu je rekao da na radaru ne primjećuje nikakav objekt osim njegova aviona i odraz talijanskog zračnog prostora iznad Apeninskog poluotoka. Milan ga je zamolio da iziđe iz zgrade i pogleda u smjeru njegova letenja.
Avion se tresao
– Vratio se za koju minutu u radarsku stanicu i onda mi je dojavio: "Sve sam vidio, to poigravanje jačinom svjetla, promjenom boja i nepravilnom promjenom smjera." Potvrdio je sve što sam i ja vidio. Taj objekt leti polako, pa odjedanput ubrza, pa stane, pa se onda poveća, pa onda krene dolje, promijeni boju, pa onda opet smanjuje svoj promjer i ide u drugu stranu, onda koso... Radarist mi je rekao da krenem prema njemu. Već je bio daleko na moru ispod Dubrovnika. Krenuo sam u tom smjeru, ubrzao avion do gornje granice, ali nisam mu se mogao ni milimeter približiti. NLO je zadržao svoje ponašanje uz promjenu boje, intenziteta smjera, veličine i brzine kretanja u mom vidnom polju – govori Milan Maček te naglašava da je taj nepoznati objekt imao izgled lopte s jasnim obrisima.
– NLO je imao svoj promjer i kretao se fantastičnim manevarskim sposobnostima koje ni jedan avion ni bilo koja druga zemaljska letjelica u to vrijeme, pa ni dandanas nema. Nije moguće da avion brzo ide na jednu stranu, pa se zaustavi i onda se odmah vrati na drugu stranu. Aerodinamika to jednostavno ne dopušta ni helikopterima. Balon nije mogao biti, a ni nekakva prirodna pojava. Sve što je teorijski bilo moguće meni se odvrtjelo u glavi, ali ni s čim ga nisam mogao usporediti. Pokušao sam dostići graničnu brzinu avionom od 800 kilometara, ali moj se "jastreb" počeo tresti. Shvatio sam da je to neka igra u kojoj sam se našao i koju jednostavno ne mogu slijediti. Možda netko nada mnom pokazuje moć i onda sam, jer sam i s gorivom bio pri kraju, javio da ne mogu ništa napraviti i vratio se u bazu – ispričao je Maček.
Nakon njegova svjedočenja zrakoplovni zapovjedni vrh vojske bivše države poslao je u Podgoricu šest nadzvučnih lovaca MiG–21 da piloti s njima, u granicama mogućnosti koje daju ti avioni, pokušaju istražiti taj objekt ili pojavu s kojom se te rujanske noći 1974. susreo Milan Maček.
– U idućih sedam dana jedan je MiG–21 ostvario kontakt s tim objektom, ali ja vam ne mogu potvrditi kakvog je karaktera bio taj kontakt. Znam da je dobio zapovijed da lansira vođene rakete zrak–zrak, ali je u proceduri lansiranja raketa nestao kontakt s tim NLO–om, cilj se izgubio i taj je objekt nestao bez traga – kaže Milan Maček ističući kako se taj NLO više nije pojavljivao.
A dva mjeseca prije nego što se s NLO–om susreo u zraku, Milan je na podgoričkom vojnom aerodromu, dok je bio na kontrolnom tornju, također u večernjim satima, vidio isti taj nepoznati objekt. Međutim, ni danas, kaže, toliko godina nakon toga, jednostavno nema objašnjenje što bi moglo biti drugo osim NLO–a.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
