Potpuna kontradiktornost obilježava odluku Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine u slučaju načina izbora vijećnika u Gradsko vijeće Mostara, te izbora gradonačelnika hercegovačkog središta. Kontradiktornost se odnosi na način izbora vijećnika u Gradsko vijeće - ostanak nacionalnih limita od najviše 15 vijećnika iste nacionalnosti, a istodobno ukidanje granica izbornih jedinica koje diskriminiraju građane. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je Klub izaslanika hrvatskoga naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Večernji list, zbog njezine važnosti i posljedica koje bi mogla ostaviti po Mostar i njegove građane, donosi ključne dijelove odluke. Ustavni sud je tako, uz izdvojeno mišljenje dvoje sudaca Mate Tadića i Valerije Galić, samo u manjem dijelu usvojio zahtjeve Kluba Hrvata.
Nacionalni limiti
Kao neutemeljenu Sud je odbacio ključnu točku vezanu uz donji i gornji limit broja vijećnika određene nacionalnosti u Gradskom vijeću. U odluci se navodi kako limit da niti jedan od konstitutivnih naroda ne može imati više od 15 vijećnika, te manje od četvero, ne diskriminira hrvatski narod, niti kada je u pitanju Ustav BiH, niti glede Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. U praksi to znači da ostaje odredba da, bez obzira na broj glasača hrvatske nacionalnosti koji izađu na izbore, broj hrvatskih vijećnika hrvatske ne smije biti iznad petnaest.
Klub Hrvata je u zahtjevu iznio paralelu između Mostara te Sarajeva i Banje Luke, u kojima je hrvatski narod u brojčanoj manjini, a gdje se ne propisuje donji limit zastupljenosti za hrvatski narod, niti se ograničava gornji limit vijećnika koji predstavljaju većinski narod. Podnositelj je naveo konkretan primjer privilegije koja je dana srpskom narodu u Mostaru da, bez obzira na broj birača i izborne rezultate, bude zastupljen s četvero članova u Gradskom vijeću, što Hrvatima nije omogućeno u Banjoj Luci. Ustavni sud je odbacio tu paralelu. Iako Ustavni sud priznaje da propisivanje obvezne najviše i najniže kvote nije predviđeno u Izbornom zakonu za druge gradove ili općine u BiH, ipak je opravdao takvo rješenje u Mostaru zbog, kako navode, smirivanja poratnoga stanja u Mostaru.
Diskriminacija građana
S druge strane, Ustavni sud ocjenjuje kako se izborom po troje vijećnika iz svake izborne jedinice, a koje su formirane po granicama bivših mostarskih općina, krši Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima.
Prema dosadašnjem načinu izbora, izborna jedinica Jugoistok, u kojoj većinu čine Bošnjaci s oko sedam tisuća stanovnika, birala je jednak broj vijećnika kao i birači u jedinici Jugozapad, u kojoj su većina Hrvati, a koja ima gotovo 30.000 stanovnika.
To znači da svih godina od nametanja Statuta glas stanovnika iz bivše općine Jugoistok vrijedi kao četiri glasa stanovnika izborne jedinice Jugozapad. Unatoč tome, u odluci se navodi i kako ne bi bilo adekvatno poništiti postojeće propise u Statutu Grada Mostara jer bi izborne jedinice ostale bez prava glasa sve dok zakonodavstvo ne donese nove zakone koji bi redefinirali granice izbornih jedinica. Dano je pola godine od dana objavljivanja odluke u Službenom glasniku da se odredbe o izbornim jedinicama usklade s odlukom. No s obzirom da se u Parlamentu BiH, kao i u Gradskom vijeću Mostara sporo i teško donose propisi i ako odluke ne budu donesene navrijeme, upitno je po kojim će se propisima provesti sljedeći izbori za Gradsko vijeće Mostara koji bi trebali biti održani već iduće godine. Pravni stručnjaci drže kako bi u tom slučaju mogao nastupiti pravni kaos zbog kojeg u Mostaru ne bi mogli biti održani izbori.
Posredan izbor
Suci Ustavnoga suda smatraju neprihvatljivim i onemogućavanje biračima iz središnje zone Mostara da biraju vijećnike koji zastupaju njihovu izbornu jedinicu. Do sada su stanovnici bivše središnje gradske zone mogli birati samo vijećnike koji zastupaju izbornu jedinicu za područje cijeloga grada, dok, za razliku od stanovnika ostalih šest izbornih jedinica, nisu imali mogućnost birati troje vijećnika koji bi zastupali i njihovo područje.
Ustavni sud je proglasio neustavnim i odredbe mostarskog Statuta prema kojima središnja zona nema pravo na formiranje povjerenstva koje donosi odluke o raspodjeli prihoda po osnovi dodijeljenoga građanskog zemljišta, te sudjelovanje u donošenju odluke o raspisivanju referenduma. Prema odluci Suda, niti aktualni izbor gradonačelnika Mostara ne diskriminira građane u odnosu na građane Banje Luke i drugih gradova i općina.
Prema nametnutom statutu, gradonačelnik može biti izabran samo iz redova gradskih vijećnika koji ga i biraju i smjenjuju. Za razliku od Mostara, u Banjoj Luci gradonačelnika i dogradonačelnika izravno biraju građani na izborima.
To znači da će gradonačelnika i dalje umjesto građana birati vijećnici. U odluci se navodi kako nije neobično da se koriste različiti načini biranja u jednoj te istoj državi ovisno o okolnostima koje prevladavaju u određenim gradovima. “Na primjer, u Engleskoj i u Walesu zakon dopušta da glasači u gradu neposredno biraju gradonačelnika, ili da ga posredno biraju izabrani vijećnici…”, navodi se u obrazloženju odluke.
Neuspjeh podnositelja
Odluka Ustavnoga suda izazvala je različite reakcije, no jasno je da podnositelj zahtjeva, Klub izaslanika hrvatskoga naroda u Domu naroda Parlamenta BiH nije uspio u namjeri da se ponište način nametanja statuta od visokog predstavnika, nacionalni limiti za broj vijećnika te izbor i opoziv gradonačelnika.
S obzirom na nacionalne limite broja vijećnika, čini se bespredmetnim poništavanje diskriminacijskih odredbi o granicama izbornih jedinica te poništavanje mogućnosti da, primjerice, jedan glas birača bošnjačke nacionalnosti u području Jugoistok vrijedi kao četiri glasa birača hrvatske nacionalnosti u području Jugozapad.
Odluka Ustavnoga suda je konačna i obvezujuća. No zbog brojnih nejasnoća i kontradiktornosti uključivanje OHR-a će najvjerojatnije biti neophodno.
