“To su predivna djeca, ja ne znam da ima bolje djece. Što god treba, oni odmah priskoče otimajući se koji će prije pomoći. Ma svi su dobri, ali ova najmlađa pogotovo” - priča nam Mira Miočević o djeci Marija i Munire Vukoja, obitelji koja je ovih dana, ni kriva ni dužna, u samo nekoliko minuta ostala bez krova nad glavom. Tužna životna priča obitelji Vukoja počela je davno, još kad je Mario ostao bez posla. Radio je kao vozač u Vinariji skoro deset godina, a onda postao tehnološki višak. Od tada ova obitelj jedva sastavlja kraj s krajem. Sve bi se to dalo nekako i preživjeti da teško stanje nije kulminiralo požarom koji je prije nekoliko dana izbio u njima susjednom stanu, a koji je zahvatio i njihov skromni dom. Da situacija bude još teža, stan nije u vlasništvu obitelji Vukoja, nego Općine.
Grijalica ostala upaljena
“To poslijepodne, koje ćemo pamtiti cijeloga života, iznenada se zapalio stan do našeg. Zahvatio je i naš krov koji je do pola izgorio. Stradale su nam dvije prostorije, što od požara, što od vode. Sad ovdje nema zida nikako, tu je rigips-ploča kojom smo to privremeno pregradili samo da ne bude rupa”, kazao nam je Mario Vukoja, razvojačeni branitelj, dragovoljac Domovinskog rata, koji bez ikakvih primanja sa svojom obitelji živi u općinskom stanu u Ulici dr. Mile Budaka. Led, minusi... proteklih dana samo su dodatno unijeli hladnoću u srca ove skromne šesteročlane obitelji. Naime, obitelj Vukoja ima četvero malodobne djece, najstarija Marijana ide u srednju školu, dok su Mariano, Katarina i Magdalena još osnovci.
Prema informacijama do kojih smo došli, požar u susjednom stanu prouzročen je kratkim spojem na produžnom kablu na koji je bila prikopčana grijalica. No, nakon što je vlasnica stana Iva Marić nedavno preminula, u stan tek povremeno dolaze njezin sin i nevjesta. Ostavljena uključena grijalica je i prouzročila požar, tvrde u policiji. Neslužbeno smo doznali da obitelj Marić i nije pretjerano zainteresirana za sanaciju svoga izgorenog stana. Kako se vlasnik stana Sreten Marić, koji s obitelji živi u kući u mostarskom prigradskom naselju Ortiješ, već danima ne pojavljuje, a prema riječima policijskih dužnosnika nije se pojavio čak ni prilikom obavljanja očevida, obitelj Vukoja našla se u bezizlaznoj situaciji. Međutim, u razgovoru s gospodinom Marićem, kojeg smo kontaktirali, saznajemo kako on očekuje da štetu, nastalu požarom u njegovu stanu, obitelji Vukoja podmiri Gradska uprava.
Ne osjeća se krivim
“Za sada nisam ništa kanio poduzeti, jer koliko ja znam, obitelj Vukoja ima smještaj negdje na Rudniku. Taj stan i nije u mom vlasništvu, on je u vlasništvu moje pokojne majke. Ne znam, vidjet ću, jedino ako Grad nešto ne pokuša sanirati” - rekao nam je Marić. Na naš upit osjeća li da treba pomoći obitelji Vukoja koja je zbog požara u stanu, koji je u vlasništvu njegove pokojne majke, a koji je koristila njegova obitelj, ostala bez krova nad glavom, Marić kaže da “se on ne može osjećati dužnim jer stan nije njegov!?”.
“Bio sam tamo, popričao s obitelji Vukoja, ali ne znam kako da im pomognem. Jedino da Grad sanira štetu. Ni oni ne znaju odakle bi krenuli, ja im mogu pomoći jedino fizički, odnosno kad se bude obnavljalo. A financijski - vidjet ćemo, nisam ni ja baš u zavidnoj financijskoj situaciji”- zaključio je Sreten Marić. Sve što je do sada Mario Vukoja mogao učiniti, to je obraćanje Centru za socijalnu skrb, gdje mu je napisano i trenutno izvješće o socijalnom stanju njegove obitelji s kojim se Mario uputio u Gradsku Upravu. Tamo mu je rečeno da će razmotriti problem i ako se bude moglo pomoći - pomoći će se.
“Nekoliko dana smo živjeli kod rodbine. Morali smo otići jer ovdje se nije moglo ni prespavati. Ali ne možeš ni kod njih vječno ostati, pa sam se ja potrudio da što prije ovo nekako skrpim, samo da se može živjeti - da nije otvoreno, da ne puše i ne pada kiša unutra. Do sada nam se nitko nije obratio osim Crkve. Don Ivan Perić je dolazio odmah nakon požara i donio nam pakete s hranom. Rekao je da će pomoći koliko god bude u mogućnosti” - s neskrivenom tugom u očima i velikom zabrinutošću za budućnost obitelji govori nam Mario.
U Osnovnoj školi Ilije Jakovljevića, koju pohađaju djeca Marija i Munire Vukoja, učenici i nastavnici su samoinicijativno pokrenuli akciju prikupljanja pomoći za obitelj Vukoja. Do konkretnije pomoći, ponajprije nadležnih institucija, šesteročlana obitelj Vukoja prisiljena je živjeti u jednoj maloj prostoriji koju vatra nije zahvatila. Njih šestero u jednoj sobici, od kojih je najmlađa Magdalena zbog hladnoće i neljudskih uvjeta već na svojoj koži osjetila novonastalu situaciju u kojoj se obitelj našla. Bolesna je već nekoliko dana...
