U utorak oko 22 sata u mjestu Bok, nadomak Orašja, zbivala se prava drama na tamošnjem malonogometnom igralištu. Drama koja je završila iznenadnom smrću Gorana Filipovića (30) iz D. Mahale duboko je potresla sve. Tužna vijest proširila se Posavinom kao munja. Očevici nemaju riječi kojima bi opisali minute borbe, straha i tužne istine. Sve se, kažu, odvijalo nevjerojatnom brzinom u kojoj su mladići najprije pokazali svoje nogometno umijeće, a samo nekoliko minuta kasnije njihov prijatelj i suigrač izdahnuo je na njihovim rukama. Za svoju ekipu Olimpik Goran je ušao u igru sredinom prvom poluvremena, a u pauzi na njihovoj klupi iznenada su svi skočili i tražili pomoć. Sve se odvijalo u sekundama, Goran je iznenada pao pokraj suigrača na klupi i ubrzo su svi vodili borbu da spasu život nesretnom mladiću. Zdenko Baotić, nekadašnji vratar HNK Orašje, uspio mu je otvoriti usta i osloboditi jezik i ubrzo su ga odvezli u orašku bolnicu gdje su liječnici nastavili borbu, ali srce nije izdržalo. - Ne znam kako će njegova obitelj i prijatelji sve ovo preživjeti jer zamislite kakav je šok kada među 200 ljudi ode netko tko im je posebno drag. Mladi su cijelu večer sjedili na igralištu, iščekivali su pozitivne vijesti iz oraške bolnice, ali njihovi nijemi pogledi i suze u očima otkrivali su tužnu istinu.
- Ovo je strašno, jako dobro poznajem momka, družio se s mojim sinom i nikada ga nisam vidio ljutog, kroz suze nam je ispričao Đuro Džijan iz Boka, očevidac tužnog događaja. Goranovi prijatelji ističu da je njegov cijeli život bio u znaku knjige i lopte. Završio je fakultet u Osijeku, a s loptom se družio od malih nogu. Roditelji su ga rano upisali u pionirsku selekciju NK Dinamo iz D. Mahale, a zadnje 3-4 godine s uspjehom je branio boje NK Bok. Sudbina je tako presudila da je njegov mladi život upravo završio na nogometnom igralištu, u sportskoj majici među prijateljima koji nikada neće zaboraviti njegov osmijeh, šalu i druženje. Zajedno su radili u jednoj oraškoj tvrtki, bili na splavu, družili se i skupa trenirali.
- Radovao se svakoj našoj pobjedi, ali i u porazima je znao zračiti pozitivnom energijom jer je bio pravi sportaš i ljudina, poručili su prijatelji koji su uz Gorana proveli posljednje sate njegova života. Posavina se danas oprašta od Gorana. Uzoran je bio u svemu, kao sin, sportaš i prijatelj, a na ponos njegovoj braći Davoru i Đuri. Teško je bilo pronaći riječi utjehe, od bola shrvanoj majci Ružici i ocu Ivi koji su izgubili sina. U dom Filipovića u Donjoj Mahali iznenada se uselila tuga, u velikom broju dolazi rodbina, susjedi, prijatelji i svi s nevjericom gledaju u obavijest o smrti. O Goranu svi imaju samo riječi hvale i ističu da je zračio dobrotom. Osmijeh, kažu, nije silazio s njegova lica, a skromnost i poštenje, naslijeđene od roditelja, bile su njegove najveće vrline.
