Cilj mu je, rekao je policiji, kao da mu je to nekakvo opravdanje, bio djecu ubiti bezbolno. Vlastitu djecu. Njih troje, blizance, kćer i sina od sedam godina, koji su tek bili krenuli u osnovnu školu i počeli pisati svoje prve zadaće. I njihova četverogodišnjeg brata. Harald Kopitz, 56-godišnji Austrijanac sa zagrebačkom adresom, svoju je zamisao proveo u djelo u subotu oko dva sata i time počinio jedan od najmonstruoznijih zločina na ovim prostorima u posljednjih nekoliko desetljeća. Međutim, nije sve prošlo onako kako je isplanirao, jer dječicu nije ubio ni brzo ni bezbolno.
Ne sluteći da bi se išta moglo dogoditi, bivša mu je supruga u petak ostavila djecu za vikend, kako je to i inače običavala činiti, te se potom zaputila na poslovni put prema Dubrovniku. Večer koja je poslužila kao uvertira u tu noć strave ni po čemu nije odskakala od mnogih prijašnjih. Harald se u svom luksuznom stanu na zagrebačkim Mlinovima u elitnoj podsljemenskoj zoni igrao s djecom, skuhao im večeru te ih potom nakon još malo igranja spremio na spavanje. Igra se oduljila, bila je već gotovo ponoć kad su legli i zaspali. Bio je to san iz kojeg se nisu nikada trebala probuditi. Njihov otac prije toga im je svima dao koktel raznih tableta i lijekova. Dječica su doista relativno brzo i usnula, tko zna što je Haraldu Kopitzu u tim trenucima dok ih je gledao prolazilo kroz glavu, ali sigurno nije to da će se mališani početi buditi. Umjesto da barem tada shvati što je zapravo pokušao učiniti te odustane od paklenog plana, on je učinio upravo suprotno. Zgrabio je za vrat vlastitog sina, još uvijek omamljenog tabletama koje je uzeo, i počeo ga daviti. Mališan nije mogao pružiti gotovo pa nikakav otpor. Gledajući vlastito dijete oči u oči grčevito je stiskao šake oko njegova vrata dok dijete te oči nije zauvijek zatvorilo. Nije se tu zaustavio. Istu stvar ponovio je još dva puta. Njegovom željeznom stisku nisu se imali baš nikakve šanse oduprijeti ni sedmogodišnja kći ni četverogodišnji sinčić. Međutim, ni tu se nije zaustavio. Kada se uvjerio da nijedno od troje djece više ne diše, jedno po jedno ih je uzeo u naručje i odnio na kauč u dnevnom boravku. Polegao ih je jedno pokraj drugoga i oko njih poslagao njihove omiljene igračke. Potom se, barem tako on tvrdi, pokušao ubiti. I to na isti način na koji je prvotno pokušao ubiti vlastitu djecu – popivši koktel raznoraznih tableta u kombinaciji s nešto alkohola. Izgubio je svijest i pao na pod, a iduće što je mogao vidjeti bila su lica policajaca koji su došli u stan, i to na poziv jednog od Haraldovih poznanika. U subotu nešto poslije ponoći, dakle nakon što je mislio da je djecu zauvijek uspavao koktelom tableta, ali prije nego ih je podavio, dok je naizmjenice gledao u njih i u mobitel, 56-godišnji Austrijanac natipkao je i objavio neku vrstu oproštajnog statusa na Facebooku i Instagramu. – Zbogom svima, otići ću jer više ne mogu. Ljubav mog života ostavila me jer je moja bivša žena bila jako loša prema njoj i nemam novca. Sve što sam pokušao u zadnjih godinu i pol nije me vratilo na posao, čak mi ni braća iz masonske lože nisu mogla pomoći, na kraju mi nisu ni odgovarali na pozive. Samo su mi prijatelji Manfred, Roland i brat Helmut pomogli koliko su mogli. Sada sam došao do kraja. Zato, zbogom – napisao je. Taj status uočio je netko od njegovih poznanika te odmah obavijestio policiju, koja je odmah krenula u stan. Na žalost, bilo je prekasno. Jedan od policajaca koji je obavljao očevid rekao je da je prizor koji ga je dočekao kad je ušao u stan bio nešto najtužnije što je doživio u svojoj dugogodišnjoj karijeri. U PU zagrebačkoj, u kojoj su izrazili iskrenu sućut majci i široj rodbini, potvrdili su da će policajcima koji su bili na terenu biti pružena stručna psihološka pomoć jer riječ je o vrlo traumatičnom događaju. Ubrzo su upravo na poziv tih policajaca stigli i liječnici, koji su Haralda Kopitza odmah prevezli u KBC Sestara milosrdnica. Djeci su samo mogli konstatirati smrt. Njihova su tijela u rano jutro, praktički u zoru, iznijeli iz kuće i odvezli na obdukciju. Kopitz je tada već bio došao sebi.
Ležeći na bolničkoj postelji, policajcima je sve priznao. Iako je izvan životne opasnosti i stanje mu se stabilizira, još neko vrijeme bit će zadržan na promatranju. Kako to i inače nalaže procedura u ovakvim situacijama, ispred njegove sobe dvojica su policajaca koja ga čuvaju i čuvat će ga sve dok ne bude doveden u policijske prostorije, u kojima će biti i službeno ispitan.
Bolest nije opravdanje
Zanimljivo je da je nakon policije i Hitne jedan od prvih ljudi na terenu bio i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, koji je i osobno došao na Mlinove. Učinio je to jer su dobili nekoliko dojava građana „koje je bio strah jer sada tu ima puno policije i čuli su da se puca“ pa se zaputio provjeriti što se dogodilo. Bio je tamo već u samu zoru, prije novinara, a potom se zaputio u Pazin. – Za sada bih se suzdržao od bilo kojih daljnjih komentara. U kontaktu smo s nadležnim institucijama, čekamo daljnje informacije, a dok one ne dođu, dok ne znamo još okolnosti ove strašne tragedije, ne bih dalje ništa komentirao osim izrazio sućut obitelji – kazao je Tomašević. A nešto ipak znamo, a to je ono za što se Haralda Kopitza tereti. Kako je priopćilo Županijsko državno odvjetništvo, sumnjiči ga se da je počinio kaznena djela teškog ubojstva na štetu troje maloljetne djece, za što je zapriječena minimalna kazna od deset, a maksimalna od 50 godina zatvora. U policiji se, kako neslužbeno doznajemo, nikome nije bilo ni najmanje ugodno prihvatiti telefona i okrenuti broj Kopitzove bivše supruge koja je dan prije otputovala u Dubrovnik. Kada su je obavijestili što se dogodilo, doživjela je šok te joj je zbog teškog psihičkog stanja u kojem se našla pružena i psihijatrijska pomoć. Ponuđena joj je i hospitalizacija, ali to je odbila te je odlučila otići u Neum, odakle je navodno rodom. Ona i Kopitz u braku su proveli neko vrijeme, čemu svjedoči i to što je ona nosila i njegovo prezime, a unatoč tome što su se prije nekoliko godina rastali, ona je Kopitzu i dalje dopuštala da redovito viđa djecu, prema kojoj se, kako to govore i njegovi susjedi na Mlinovima, odnosio izrazito lijepo. Svjedoče tome i fotografije s društvenih mreža na kojima je često objavljivao upravo svoje mališane. Ljetos su bili u Zoološkom vrtu, zimi su pravili snjegoviće, kada je bilo vruće postavio bi im veliki bazen na terasu svog stana u kojem su se kupali, za njegovih posjeta uvijek bi se igrali, pripremao bi im kolače i raznorazne slastice, torte. Na prvu nekome neupućenom doista bi se, sudeći samo prema fotografijama, činilo da je sve idilično. Očito nije bilo. Uostalom, na proljeće ove godine objavio je podulji status uz koji je priložio i svoju fotografiju na bolničkoj postelji, a u kojem piše da slavi svoj drugi rođendan jer se samo „zahvaljujući ljubavi svog brata, djece i bivše zaručnice uspio othrvati smrti koju je već gledao u oči i vratiti natrag u život“. Pitanje je je li i tada pokušao dići ruku na sebe ili je bio teško bolestan. Što je to u Haraldu Kopitzu toliko dugo kuhalo da se odlučio na čin koji će ga upisati u neslavnu knjigu najmonstruoznijih ubojica na ovom području, iako službeno još uvijek ima samo status osumnjičenika, možda ćemo saznati idućih dana. Prema oproštajnom statusu koji je objavio sigurno je da su ga, osim onih ljubavnih, mučili i financijski problemi. Taj rođeni Bečanin studij je završio na Donau-Universitätu u austrijskom gradu Kremsu, gdje je stekao titulu magistra poslovne administracije s fokusom na poslovno upravljanje i vodstvo. U svojem životopisu napisao je da je iskusni konzultant s dokazanim uspješnim radnim iskustvom u sektoru financijskih usluga te da je vješt u pregovaranju, proračunima, poslovnom planiranju, upravljanju rizicima i bankarstvu. Radio je na rukovodećim pozicijama u mnogim velikim tvrtkama poput Boscha i Alcatela, a gledajući njegove fotografije na kojima pozira u savršeno izglačanom odijelu i kravati sa sunčanim naočalama na glavi i satom na ruci, doista se teško oteti dojmu da je riječ o uspješnom biznismenu. Međutim, poslovi su mu unatrag dvije godine počeli propadati, a crni niz nastavio se i s konzultantskom tvrtkom koju je osnovao lani. Kopitz je dugo radio s hrvatskim poduzetnicima i financijerima, gotovo puno desetljeće i pol, a upravo se zbog čestih putovanja na relaciji Austrija – Hrvatska i zaljubio u našu zemlju, u koju se potom i preselio. Reći će sada mnogi – nažalost preselio.
