Prije šest godina ubio je majku. Pa kako je sada bio na slobodi da ubije i brata? Pitanje je to koje su mnogi, što na društvenim mrežama, što u komentarima na internetskim portalima, postavljali nakon što je u petak kasno popodne u medijima osvanula vijest da je 42-godišnjak koji je prije šest godina na zagrebačkoj Savici ubio majku sada ponovno u tom istom stanu ubio i starijeg brata, nakon čega je i sebi presudio skokom s balkona. Po dovršetku očevida PU zagrebačka objavila je da je 42-godišnjak u Ulici V. Ruždjaka između 16. i 18. rujna u stanu oštrim predmetom usmrtio 44-godišnjaka i potom 18. rujna počinio samoubojstvo skakanjem s visine.
Iz tog naoko šturog priopćenja postalo je jasno da je "modus operandi" ove tragedije bio uvelike sličan onoj koja se dogodila početkom veljače 2014. I tada, baš kao i sada, ubojica je uzeo nož u ruke i s više uboda nožem nasmrt izbo majku. I tada, baš kao i sada, neko je vrijeme odlučio provesti pokraj tijela. Prije šest godina, a tada su u stanu živjeli samo on i majka, bratu koji ih je došao obići navečer nakon što je ubojstvo počinjeno slagao je da sve u redu i da je majka otišla na večeru s prijateljicama. Brat mu je povjerovao i nije ušao u stan. Očito se premišljajući što da napravi, jer je tijelo bio prekrio jaknom i dekama, najprije je oprao nož kojim je počinio ubojstvo. Nekoliko sati kasnije prerezao si je žile i legao na krevet u istu prostoriju u kojoj je na podu ležalo truplo. Drugog dana ujutro takvog ga je u polusvjesnom stanju pronašao bratić. Ovaj put je isto, nakon što je izbo brata, očito neko vrijeme proveo u stanu razmišljajući što sada. Svjedoči tome činjenica da je ubojstvo počinio možda još i u srijedu. Jedino što je bilo drukčije nego prije šest godina je i kraj same tragedije. Zadnji put svjedočili smo ubojstvu i pokušaju samoubojstva. Sada ubojstvu i samoubojstvu. Je li sustav, ako već nije uspio spriječiti prvu, mogao ikako utjecati na to da ne dođe i do ove druge tragedije? - Sama činjenica da je ubojica bio u zatvoru znači da njegova ubrojivost nije bila takva da bi bio potpuno nesvjestan svojih postupaka. U trenutku kad počinite neko djelo, ako se postavi sumnja u istražnom postupku da ste to djelo učinili zbog psihičkih smetnji ili da su takve smetnje utjecale na to djelo, sud nalaže vještačenje. Uloga vještaka tu je isključivo savjetodavna, a na kraju je sud taj koji donosi odluku o tome koliko je netko ubrojiv - objašnjava docent psihijatar Špiro Janović, voditelj centra za krizna stanja KBC-a Zagreb.
Ako je mogućnost samokontrole reducirana u trenutku kad je djelo počinjeno, tada će počinitelj, ovisno o tome je li ona reducirana blago ili u većoj mjeri, biti proglašen smanjeno ubrojivim, odnosno bitno smanjeno ubrojivim. To će utjecati na visinu kazne, a postoji i treća opcija u kojoj netko može biti proglašen neubrojivim. Tada počinitelj automatski izlazi iz područja kaznenog zakona i uopće ne snosi krivnju za djelo jer u trenutku počinjenja nije znao za sebe. Tada sud određuje obveznu mjeru liječenja koja se provodi u nekoj psihijatrijskoj ustanovi. - U bolnici možete ostati maksimalno onoliko koliko je zapriječena kazna za neko kazneno djelo - ako je za ubojstvo zapriječena kazna od 20 godina, nakon 20 godina morate van, po zakonu ne smijete ostati dulje, ali možete kraće. Svakih godinu dana sud evaluira vaše stanje s posebnim vještačenjem i gleda se preporuka kakvi ste - jeste se izliječili pa možete ići kući ili još predstavljate opasnost za sebe i druge. Ne radi se tu ni o izlječenju, nego o redukciji opasnosti za okolinu. U sklopu te redukcije imate timove koji o tome odlučuju na nivou penalnog zatvorskog sustava. U ovom dijelu o njegovoj opasnosti za okolinu odlučuju psihijatri - govori doc. dr. Janović.
Nakon izlaska bivši se zatvorenici najčešće jednom mjesečno moraju javljati psihijatru, koji onda ocjenjuje njegovo stanje i propisuje terapiju. Uz to postoji i socijalni dio gdje on ima kontakt s nadležnim centrom za socijalnu skrb koji mu pomaže u resocijalizaciji i pronalasku posla. Psihijatri su u ovom slučaju ocijenili da se stanje ubojice iz smanjeno ubrojivog pogoršalo na neubrojivo. Sud je tu ocjenu prihvatio i dosudio da mu brat postane skrbnik. To znači da se morao i vratiti živjeti s njim. U stan u kojem sada nitko ne živi.
