Željeznice Federacije BiH najveći su porezni dužnik u ovom entitetu. Međutim, predsjednik Uprave Nedžad Osmanagić tvrdi kako situacija nije baš tako crno-bijela, a u razgovoru za Večernji list govori i o mogućoj reorganizaciji ove kompanije koja ima veliki značaj za bh. gospodarstvo.
Porezna uprava je Željeznice FBiH označila kao najvećeg poreznog dužnika u ovom entitetu. Zbog čega su dugovi toliki i tko je odgovoran za ovakvu situaciju?
Riječ je o približno 142 milijuna KM duga, ali nitko ne želi reći otkuda taj dug. Po zakonu o financiranju infrastrukture i putničkog i kombiniranog prometa željeznice koji je usvojen 2003. godine, Federacija Željeznicama duguje 420 milijuna KM. Kad se na to dodaju kamate, dobije se iznos dugovanja prema nama od oko 590 milijuna KM. Budući da država Željeznicama nije uplaćivala ta sredstva koja je bila obvezna po zakonu, donesen je 2008. drugi zakon, o konsolidaciji Željeznica, a važio je do kraja 2012. godine. Po tom zakonu FBiH je preuzela na sebe obvezu, jer nije izmirila ranije obveze, da će ona plaćati doprinose za naše radnike, ali ni feninga nije uplatila. Mi kao kompanija smo po toj osnovi platili više od 51 milijun KM za zdravstveno osiguranje.
Gdje Vi vidite rješenje za taj krug dugovanja, gdje vi imate određene dugove, ali istodobno i velika potraživanja od FBiH?
Jedini sam direktor koji je izišao na čistac s problematikom u Željeznicama FBiH, a to je da država ne ispunjava obveze propisane zakonom, odnosno da financira infrastrukturu. To je odgovor na sva pitanja. Ne vidim uopće spremnost za rješenje, jer smo mi nudili različite modele, ali oni nisu prihvaćeni od Vlade.
Osim toga, postoji li potreba i za promjenama unutar kompanije, za nekom vrstom reorganizacije Željeznica FBiH, kako bi ona poslovala bolje?
Apsolutno. Vlada treba raditi svoj, a mi svoj dio posla, a to je restrukturiranje tvrtke. Ja sam to i nudio kad sam preuzeo mjesto predsjednika Uprave. Treba smanjiti broj zaposlenih za najmanje tisuću ljudi, a to je nemoguće bez sudjelovanja Vlade i socijalnih programa. Nadalje, treba modernizirati prijevoz, a to znači upravljanje prugom, jer postojeće rekonstrukcije pruge nisu s ciljem ovoga o čemu govorimo. Treće, trebamo riješiti pitanje bihaćke regije, koja je rak-rana ove tvrtke, jer imamo oko 300 radnika koji nas koštaju od sedam do 10 milijuna KM godišnje, a zarade 300 tisuća KM. I četvrto, treba žurno intervenirati na kolektivnom ugovoru. Ja sam taj program nudio svim sindikatima i svi su na sastanku prihvatili, ali kad je trebalo potpisati na svaku točku je bilo i do 25 amandmana i onda to nitko od njih nije potpisao. Ljudi nisu spremni vlastitim potezima i rezovima raditi na ozdravljenju kompanije.
Kako gledate na najavljeni štrajk radnika Željeznica FBiH? Je li štrajk opravdan?
Sa stanovišta radnika, a ne neradnika, štrajk je opravdan, ali ni do štrajka ni do zastoja u plaćama nije trebalo doći. Međutim, predstavnici sindikata nisu pravilno informirali radnike o čemu se ovdje radi. Ovdje se dogodio problem, jer zakon o konsolidaciji koji je uključivao uplatu doprinosa za radnike je istekao s krajem prošle godine. Mi smo u listopadu prošle godine pokrenuli aktivnosti s Vladom kako bi se trajanje tog zakona produžilo dok ne riješimo probleme koje imamo. No, sindikati koji su pregovarali s Vladom, razvodnili su čitavu tu priču. Moje je mišljenje da je to urađeno namjerno i da je nekom bilo u interesu da radnici dođu u poziciju da moraju štrajkati za svoju plaću. Od mog dolaska na čelo kompanije, od svibnja prošle godine, redovito su isplaćivane plaće, a čak su isplaćene i četiri zaostale plaće. Razumijem da ljudi žele plaće, ali trebaju se zapitati zašto je situacija ovakva, a to im njihovi sindikalni lideri nisu objasnili. Pri tome, moram istaći da štrajk najavljuje samo jedan od sedam sindikata.
Je li nabava nagibnih vlakova i brzog Končarevog vlaka bila pogrešna poslovna odluka?
Svakako. Da sam ja bio direktor u to vrijeme, ti vlakovi nikada ne bi bili kupljeni, a posebno ne na takav način. Te nagibne garniture mogu voziti 240, a mi imamo pruge na kojima je prosječna brzina 60 kilometara na sat. Talgo garniture su nas koštale 137 milijuna KM, a Končarev vlak je koštao pet milijuna eura. Za 10 milijuna eura se putnički program mogao osposobiti tako da bismo mogli imati najbolji putnički promet u cijeloj regiji. Usto, po zakonu Federacija i županije trebaju sufinancirati putnički prijevoz. Danas FBiH daje oko dva milijuna, a naši troškovi su 14 milijuna konvertibilnih maraka i naš izravni gubitak na putničkom prometu je 12 milijuna KM, jer županije ne uplaćuju ništa.
