Iznadprosječno inteligentan, s izraženim narcističkim karakteristikama, sklon manipulaciji ljudima. Osoba koja ima karizmu te zahvaljujući tome lako ostvaruje kontakte s ljudima. No ti su kontakti površni, lišeni emocija i uvijek u službi njegovih potreba jer on ima izrazitu želju i potrebu da pokaže kako svima i svime vlada... Tako su psihijatrijski vještaci procijenili lik i djelo Šime Medanića (54), odnosno “mozga za naručena ubojstva”, kako su ga prozvali mediji.
Likvidacije iz zatvora
Spomenutu titulu Medanić je “zaradio” jer je tijekom dosadašnjeg života naručio čak tri likvidacije...
Za prvu, ubojstvo Marcela Popovića, prvog hrvatskog ministra turizma, kojeg je u ožujku 1996. po Medanićevu nalogu ubio Siniša Stracaboško (nedavno izašao s odsluženja kazne, op. a.), Medanić je godinu dana poslije na Županijskom sudu u Puli kao naručitelj osuđen na 15 godina zatvora. Vrhovni sud kaznu mu je poslije umanjio za tri godine. Dok je bio na izdržavanju te kazne, Medanić je naručio ubojstvo svoje sestre Slavice Medanić, koja je ubijena u siječnju 2006. Za to je zlodjelo Medanić u svibnju 2008. osuđen na maksimalnih 40 godina zatvora, zajedno sa supočiniteljem Pericom Majstorovićem. No o kakvom je paklenom umu riječ Medanić je dokazao naručivši još jednu likvidaciju. Ovaj put, u srpnju 2006., ubijen je Nikola Grbić, jedan od egzekutora Medanićeve sestre. Prema Medanićevu nalogu, s četiri hica likvidirao ga je Perica Majstorović, također osuđen na 40 godina zatvora za ubojstvo Medanićeve sestre. No, za razliku od Medanića, njemu se neće suditi jer se lani ubio u zatvoru, dok je Medanić nedavno optužen, a prijeti mu još jedna kazna dugotrajnog zatvora.
I to je zapravo najzanimljiviji dio priče o narcisoidnom likvidatoru. Jer, ako opet bude osuđen na maksimalnih 40 godina zatvora, Medanić će biti prva osoba u Hrvatskoj kojoj su u dva odvojena postupka izrečene dvije maksimalne kazne zatvora. No prema zakonu može služiti samo jednu.
Zadovoljština za žrtve
– Maksimalna kazna je maksimalna kazna i nitko ne može biti osuđen na više od zakonski maksimalnih 40 godina. Ako osoba osuđena na maksimalnu kaznu zatvora ima još neke postupke, izrečene se kazne ne mogu ujedinjavati kao što je to slučaj kod osoba koje nisu osuđene na maksimalnu kaznu, a imaju više postupka protiv sebe – kaže Ivan Kern, odvjetnik u mirovini i bivši sudac.
Iako se nekome novi sudski postupak protiv osobe osuđene na maksimalan zatvor može činiti uzaludnim troškom vremena i novca poreznih obveznika, činjenica je da svako zlodjelo zahtijeva zakonsku sankciju, a svaka žrtva traži pravnu zadovoljštinu, pa samim time sudski postupci u ovakvim situacijama nisu bez smisla.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
