Svake druge godine u BiH se bira vlast, na državnoj ili lokalnoj razini. Za manje od mjesec dana će biti lokalni izbori, ako ne povijesni onda sasvim sigurno izuzetno važni, pogotovu kad je Srednjobosanska županija u pitanju. Nekad su je zvali kralješnicom FBiH, a zajedno s Hercegovačko-neretvanskom, SBŽ je bila županija s posebnim režimom upravljanja. Onda je OHR i jednoj i drugoj županiji ukinuo poseban režim upravljanja. Je li na taj način slomljena kralješnica FBiH ili su je slomili oni, na žalost još uvijek neznani teroristi i ubojice, koji su u Travniku nakon rata ubili osam hrvatskih povratnika, među njima i dva policajca?
Nacionalni interesi
Kako god, ubojice travničkih Hrvata su još na slobodi, a hrvatskim političkim predstavnicima, dijelom i njihovom krivnjom, izbijen je iz ruku važan mehanizam zaštite nacionalnih interesa, odlukom o okidanju statusa županije s posebnim režimom upravljanja. Zbog svega navedenog, a vjerojatno i mnogih drugih razloga, sjedište SBŽ-a Travnik nikad nije uređeno na istim načelima kao Mostar. Zbog toga Hrvat, ma iz koje stranke bio, još nema izgleda biti načelnik Travnika, administrativnog sjedišta i najveće općine u SBŽ-u. Nema, iako su Hrvati prije rata činili 37 posto od ukupnog broja stanovnika ove općine koja je, prema popisu iz 1991., imala oko 70.000 stanovnika. Čak 20.000 Hrvata u ratu je protjerano iz Travnika, a povratak tek nekoliko tisuća plaćen je s osam života. Danas u Travniku živi tek desetak tisuća Hrvata, ni polovica od prijeratnog broja i to nikomu ne predstavlja problem. Nije problem ni što su u drugoj po veličini općini Bugojnu, gdje su Hrvati također doživjeli egzodus, a protjerano ih je oko 15.000, nalogodavci i počinitelji zločina još uvijek na slobodi. Cijelo vrijeme obitelji 19 nasilno odvedenih zatočenika bošnjačkih logora vape za istinom o lokaciji tijela. Toliko je duga i bolna njihova agonija da su u stanju oprostiti zločincima samo da dostojno pokopaju svoju djecu. Nije lako bilo vraćati se Hrvatima ni i druge općine, poput Fojnice.
Istina, nije bilo ubojstava povratnika, ali i ova je sredina nakon rata opterećena neprocesuiranim zločinima nad Hrvatima, ubojstvom gvardijana i vikara fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića ratne 1993. na pragu samostana, ali i opstrukcijama svih vrsta. Hrvati u se u Fojnici nikad nisu mogli vratiti na prijeratna radna mjesta, čak ni obnavljati kuće tamo gdje su bile prije rata jer općinske službe koje su sve poslijeratne godine pod budnim nadzorom kadrova SDA, nisu birale sredstva kako do cilja. Korekturni lak koristio se obilato u gruntovnici što će sasvim sigurno biti predmet sudske istrage, jednog dana. Dok taj dan ne dođe, Hrvati će odlaziti iz Fojnice kao i drugih općina SBŽ-a poput Novog Travnika u kojemu još uvijek ima sela u koja se Hrvati tek trebaju vraćati, a ni struja im nije priključena. Trend iseljavanja nekad se čini skoro je nemoguće zaustaviti. Ipak, krivca ne treba tražiti samo na jednoj strani. U općem sivilu krivaca ima i među Hrvatima. Hrvatski su politički predstavnici nakon ubojstava travničkih Hrvata odlazili iz županijskih institucija vlasti pa se vraćali. Nedosljednost je jedan od razloga koji su poticali iseljavanje, a drugi je šutnja. Malo su puta, skoro nikako hrvatski politički predstavnici Fojnice dizali glas zbog nepravde. Nije Fojnica bila izuzetak, pretihi su bili političari ali i nevladin sektor i u drugim općinama SBŽ-a kada su u pitanju nepravde prema Hrvatima. Loši politički potezi, borba za vlast i nemogućnost dogovora oko zajedničkog kandidata razlozi su zbog kojih su Hrvati u proteklim izbornim ciklusima izgubili načelnike u Jajcu, Uskoplju, Busovači, Novom Travniku. Trećina je to općina SBŽ-u. U HDZ-u BiH kažu pokušat će na predstojećim lokalnim izborima vratiti pozicije načelnika u Jajcu, Busovači i Novom Travniku. Inače, HDZ BiH ima kandidate u 11 od 12 općina SBŽ-a, a HDZ 1990 istaknuo je kandidate u pet općina SBŽ-a. I dok hrvatski političari pokušavaju zadržati ono što imaju (a, sad su to načelničke pozicije u Kiseljaku, Kreševu, Vitezu i Dobretićima) te vratiti barem dio izgubljenog, oni koji su danas možda i važniji od političara, a to su gospodarstvenici, itekako osjete što znači nemati svojeg načelnika.
Važnost izbora za SBŽ
Jedan ugledan viteški gospodarstvenik čija tvrtka zapošljava 2500 radnika, obratio se nedavno Admiru Hadžiemriću, načelniku Travnika. Iznio mu je svoj plan višemilijunskih ulaganja na Vlašiću na što ga je travnički načelnik tek blijedo pogledao. Milijunski poslovi koji otvaraju nova radna mjesta, razvojne perspektive i mogućnosti, većini bošnjačkih političara ne znače puno. Baš zato općine u kojima su Hrvati većina nakon rata doživjele su gospodarski procvat. Najbolji primjeri za to su Vitez i Kreševo. Da se dakle zaključiti da među Hrvatima u središnjoj Bosni ima ljudi s vizijom i planovima kako otvoriti radna mjesta, a bez njih nema opstanka, a ambijent gospodarstvenicima stvaraju političari. Taj krug nemoguće je prekinuti, njega treba na kvalitetan način zatvoriti. Nije da pomaka na političkom polju u SBŽ-u nema, naročito posljednjih mjeseci. U županiji koja je bila među najgorima u FBiH uvodi se reda. Napravljena je analiza stanja u zdravstvu, donesene mjere oporavka. No, najvažnije je da se većina odluka u Skupštini i na Vladi donosi jednoglasno, nema preglasavanja na nacionalnoj osnovi. Ukratko, otkako se u županijske institucije vlasti vratio HDZ, SBŽ više nije „slučaj“ već stabilizirajući čimbenik koji bi i predstojeću rekonstrukciju vlasti mogao proći najbezbolnije. Sve je to dobra podloga da se stanje uredi i na lokalnoj razini, a to je ustinu velik izazov.
