Nakon uspješnih konsultacija o tranzicijskoj pravdi koju je podržao UNDP BiH, uslijedila je odluka vlasti u BiH o preuzimanju obveze izrade državne Strategije o tranzicijskoj pravdi, kao jedne od pod strategija Strategije reforme sektora pravosuđa. Na početku ovog procesa UNDP je napravio izvješće o istraživanju javnog mnijenja, a sam anketa je pokazala zanimljive rezultate, naročito kada je u pitanju sam izrada strategije. Izvješće “Suočavanja s prošlošću i pristup pravdi iz perspektive javnosti” predstavlja sveobuhvatnu analizu rezultata javnog mnijenja koje je obavljeno širom BiH metodom ankete na uzorku od 1.600 građana BiH starijih od 18 godina.
Manje u prošlosti
Anketiranje je provedeno u 58 općina iz svih 10 županija Federacije BiH, kao i u pet regija u Republici Srpskoj. Kada je u pitanju utjecaj rata na svakodnevni život u BiH, za veliku većinu građana BiH događaji iz vremena oružanih sukoba sastavni su dio njihove sadašnjosti. Naime, veliki broj ispitanika njih 72 posto navodi da im je osobno „jako važno“ ono što se dogodilo tijekom ratnog razdoblja. Oko 50 posto ispitanika bošnjačke nacionalnosti tvrdi kako im je to razdoblje veoma važno. S druge strane, kod ispitanika hrvatske i srpske nacionalnosti taj postotak je upola manji, dakle 25 posto. Obrazovaniji ispitanici, posebno oni s diplomom više i visoke školske spreme, manje su okrenuti prošlosti, što je i razumljivo jer je riječ o populaciji koja je vjerojatno zaposlena i bolje situirana te je okrenuta radnoj svakodnevnici. Što se pak tiče odgovora vezanih za utvrđivanje relevantnih činjenica o ratnim događajima u BIH, ispitanici iz RS-a, većinom srpske nacionalnosti, bitno su se drugačije izjasnili u odnosu na ispitanike u iz Federacije BiH i Brčko Distrikta.
Razlika u spolovima
Naime, svega 15 posto građana iz RS-a srpske nacionalnosti smatra da su utvrđene činjenice o ratnim događajima. U tom kontekstu zanimljivo je istaknuti, da tek oko 15 posto ispitanika iz zajednice raseljenih smatraju da je istina utvrđena. Drugim riječima, dominantna većina onih koji su još uvijek raseljeni smatra da činjenice o tome što se njima dogodilo te zašto se još uvijek nisu vratili - nisu utvrđene. Oko dvije trećina ispitanika izrazilo je spremnost za razgovor o proteklom ratu s pripadnicima drugih naroda. Ovdje je izražena i razlika u spolovima. Naime, muškarci su u 31 posto odgovora iskazali spremnost za razgovor s pripadnicima drugih naroda, dok je kod žena taj postotak 25 posto. Gotovo 90 posto ispitanika smatra da osobe koje su odgovorne za ratni zločin ne mogu obavljati javne funkcije. Međutim, iz ovoga se može zaključiti kako u javnosti postoji percepcija da se takve osobe nalaze na pozicijama javnih dužnosnika ili državnih službenika. Na to navodi činjenica da prema ovom pitanju nema bitnih razlika po kategorijama ispitanika. Također, najveći broj ispitanika u navedenom istraživanju oko 40 posto u gotovo svim kategorijama, bez obzira na nacionalnu pripadnost, smatra da su žrtve napuštena grupacija od svih segmenata društva.
