Mnogima je već ofucano govoriti o sportašima kao najvećim ambasadorima Hrvatske u svijetu. Neki to i osporavaju iako je činjenica. No danas, kada Europska unija u naslijeđe dobiva i hrvatsko sportsko bogatstvo, vrijedi se prisjetiti tih vremena kada je mnogo više ljudi za Hrvatsku čulo zbog trake sa šahovnicom oko glave Gorana Ivaniševića, zbog finala košarkaša predvođenih Draženom Petrovićem na OI u Barceloni protiv američkog Dream Teama i zbog Šukerovih i Bobanovih golova nego zbog politike, kulture, estrade pa i rata.
I Sljeme i Umag
Izdvojili smo deset globalnih zvijezda, odnosno uspjeha hrvatskog sporta od 1991. godine. Njihovi su protagonisti pronijeli slavu Lijepe naše daleko izvan granica Hrvatske, ali i Europske unije. A imali smo još desetke velikih sportaša, čak i olimpijskih pobjednika, najviših klupskih dosega poput naslova europskih prvaka rukometaša, vaterpolista, odbojkašica, nastupa Dinama i Hajduka u Ligi prvaka, vrhunski organiziranih sportskih događaja koji su prenijeli lijepu sliku o Hrvatskoj, kao što iz godine u godinu čine skijaška Snježna kraljica, ATP turnir u Umagu...
Rasprodaja mladih
Naravno, bilo je i ružnih detalja, prije svega huliganskih ispada samozvanih navijača, ali unatoč tomu sport je svakako ponajbolji proizvod koji nudimo Europskoj uniji. Nažalost, doslovno nudimo, jer ulazak Hrvatske uglavnom znači da se naši sportaši više ne tretiraju kao stranci i klubovima je lakše dovesti ih. A s obzirom na financijsku moć hrvatskih klubova, rijetki će odoljeti i ponudama koje su očigledno nedostatne te će rasprodavati talente. Talente kojima se uvijek možemo hvaliti, koji grabe stopama Dražena Petrovića, Gorana Ivaniševića, Davora Šukera, Janice Kostelić..., mlade sportaše koji će obogatiti Europsku uniju.
Goran Ivanišević
Početkom 90-ih godina odigrao je važnu ulogu u promicanju Hrvatske i upozoravanju na velikosrpsku agresiju igrajući i osvajajući turnire s trakom sa šahovnicom na glavi i s hrvatskom zastavom. Osvajanje Wimbledona 2001. bilo je samo kruna. Rezultatski jednak uspjeh u tom svjetski popularnom sportu postigla je Iva Majoli osvajanjem R. Garrosa 1997.
Rukometaši
U Atlanti su Amerikanci još učili što je uopće rukomet, a Hrvatska predvođena Saračevićem, Jovićem, Pucom, Ćavarom, Smajlagićem... i Velimirom Kljaićem na klupi pokazala im je tko ga najbolje igra. A tek potom stigla je Červarova generacija olimpijskih pobjednika iz Atene i najbolji svih vremena – Ivano Balić. Nasljednik mu je Duvnjak.
Vaterpolisti
I taj sport koji je po svjetskoj popularnosti daleko od vrha donio nam je mnogo radosti i pravi procvat povratkom Ratka Rudića u Hrvatsku. Bili smo olimpijski, svjetski, europski i mediteranski prvaci! Imali smo najbolje igrače svijeta (Pavić, Bošković...), klupske prvake Europe (Mladost, Jadran, POŠK i Jug)...
Dražen Petrović
Kao pionir među europskim košarkašima u NBA ligi Dražen Petrović prosvjedovao je 1991. ispred UN-a u New Yorku, zamrznuo je odnose s Divcem, učio američku javnost kako je njegova domovina napadnuta... A finale OI ‘92. između Hrvatske i jedinog pravog Dream Teama gledao je cijeli svijet. Veliku su slavu stekli i Toni Kukoč i Dino Rađa.
Janica Kostelić
Na ZOI 2002. došla je s velikim Kristalnim globusom, ali takva rekordna žetva medalja nije se očekivala. Na tim je Igrama osvojila tri zlata i srebro, strani su je komentatori prozvali “Croatian sensation”, za nju su čuli i oni kojima skijanje nije omiljen sport. Karijeru je okončala u 25. godini sa šest olimpijskih medalja, pet zlata sa SP-a, deset Globusa (tri velika)...
Mirko Filipović
Neki će reći da to uopće nije sport, uspjesi Mirka Filipovića daleko su od onih koji se mjere medaljama sa OI i SP-a, ali promocija koju je Hrvatskoj donio Cro Cop golema je. Teško možemo i zamisliti kakvu popularnost uživa u Japanu, a posljednjih godina i u Americi. A i rezultati su tu: osvojio je Grand prix i u Prideu (slobodna borba) i u K-1.
Tenisači
Ivanišević je sam i s Prpićem u paru osvojio broncu na OI 1992., a Ljubičić i Ančić istu medalju 2004. No najveći je odjek imalo osvajanje Davisova kupa 2005. Hrvatska se upisala na listu pobjednika natjecanja koje se igra od 1900. Pilić je bio izbornik, Ljubičić je imao glavnu ulogu, igrali su i Ančić i Karlović, a Ivanišević je bio u momčadi u finalu.
Ivica Kostelić
Još jedan izdanak čudesne sportske obitelji. Mučio se s ozljedama poput sestre, ali nakon njezina odlaska u mirovinu otac Ante više mu se posvetio i počeli su stizati rezultati. Zasad ima tri olimpijska srebra, zlato, srebro i broncu sa SP-a i šest Kristalnih globusa, od čega jedan veliki. A zbog Kostelića je Zagreb dobio utrku Svjetskog kupa.
Janica Kostelić
Hrvatsku je i u kraljici sportova atletici digla u visine. A rezultatima, ali i ljepotom i šarmom postala je jedno od zaštitnih lica svjetske atletike. Ima dva svjetska zlata i srebro, europsko zlato, nedostaje joj kruna: olimpijsko zlato (ima srebro). A dok se ona bori(la) s ozljedama, iskočilo je novo čudo – Sandra Perković. “Malo nas je, al’ nas ima...”
Nogometaši
Nisu nogometaši postigli najveći uspjeh sportski gledano, ali kako je riječ o daleko najpopularnijem sportu, na koji nije imun ni jedan kutak Zemlje, svjetska bronca Ćirinih vatrenih iz 1998. imala je najveći odjek. I nemjerljivo je podigla popularnost Hrvatske u svijetu. Pobjede nad Njemačkom i Nizozemskom slavile su se diljem Lijepe naše, Davor Šuker bio je najbolji strijelac SP-a i njegov se dres tih godina nosio i u afričkim i azijskim zabitima. Nađe ga se i danas... I Boban i Prosinečki stekli su svjetsku slavu, a trend Hrvata kao nogometnih superzvijezda danas nastavljaju Mandžukić i Modrić. Hrvatska je nastupila na sedam od mogućih devet velikih natjecanja, posljednjih godina ne izlazi iz kruga deset najboljih reprezentacija na Fifinoj ljestvici.
>> U Europskoj uniji hrvatskom sportu može biti samo bolje!
Preuzeto sa www.vecernji.hr
