Točno na današnji dan prije 11 godina cijela Hrvatska strepila je uz Gorana Ivaniševića. Koliko smo samo živaca svi potrošili, ali na kraju se isplatilo – Goran je osvojio Wimbledon!
U finalu je pobijedio Patricka Raftera, svojedobno prvog igrača svijeta, rezultatom 6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7. Meč je trajao nešto više od tri sata. Zanimljivo u cijeloj priči je da je Goran tada bio tek 125. na ATP ljestvici, a na Wimbledon je došao preko pozivnice organizatora (Wildcard).
– Ovo je odličan osjećaj, neponovljiv. Nakon ovog mogu mirno umrijeti jer sam ja pobjednik Wimbledona! Ne moram više nikad odigrati ni jedan meč u karijeri, ovo je vrh. Nadam se samo da se neću ujutro probuditi pa da mi netko kaže da sam ponovno izgubio Wimbledon, da sam pobjedu samo sanjao – govorio je tada emotivni Goran.
Danas, 11 godina poslije, prisjetio se tog, za hrvatski tenis povijesnog, ponedjeljka.
– Ne prođe dan, a da se ne sjetim svoje wimbledonske pobjede 2001. godine. Da sam izgubio finale, vjerojatno bih se ubio. Osjećao sam enorman pritisak. Pa ipak, znao sam da ću osvojiti turnir čim sam prošao prvo kolo. Jednostavno sam bio uvjeren u to... Od zvuka koji je dolazio od mog reketa pri udaranju loptice. Dvije godine do početka tog Wimbledona nisam pogodio lopticu kako spada. U tom se trenutku, međutim, osjećaj vratio – rekao je Goran u intervjuu novinaru njemačkog Tageszeitunga.
Tih dana Goran je svakodnevno ponavljao određene radnje, imao je svoje rituale za koje je vjerovao da mu donose sreću.
– Moji su me prijatelji pomišljali poslati psihijatru. Da, svako sam jutro tijekom tih dvaju tjedana na televiziji gledao Telettubiese, uvijek sam večerao u istom restoranu istu hranu te se u svlačionici uvijek tuširao pod istim tušem. O ritualima na terenu bolje da i ne govorim. Totalno sam iživcirao dječake i djevojčice s loptama tražeći da mi vrate baš onu s kojom bih osvojio neki važan poen.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
