Lijeno prijepodnevno ispijanje kave u kafiću “Stop” na rivi u Baškoj Vodi, obiteljski ručak, predvečer malo landranja po Makarskoj, a onda boćanje na Biokovu do sitnijih sati. Tako, doslovno, izgleda predsjednički godišnji odmor.
Predsjednik države Ivo Josipović, za razliku od svoga prethodnika, ali i ostalih dužnosnika, ne uzima ljetnu stanku i ne povlači se ni u koju vilu na obali. Odmor mu je, kaže, kada uhvati dan, dan i pol, kod sebe doma u Baškoj Vodi.
Kafić kao dnevni boravak
Nakon središnje proslave Dana domovinske zahvalnosti u Kninu, spustio se na Makarsko primorje, proveo s obitelji petak navečer, u subotu malo dulje spavao, a u nedjelju ga je već čekao program u Sinju – završnica Sinjske alke.
Pao je dogovor da se vidimo na kavi u subotu u 11 sati. Zasjeli smo na terasu kafića “Stop”. To mu je nešto kao drugi dnevni boravak kada je u Baškoj Vodi. Predsjednik se pojavio u jednostavnim crnim hlačama i crvenoj pamučnoj polo majici.
– Gdje je osiguranje? – pitam. Josipović je, naime, došao sam. U blizini nije bilo nabildanih muškaraca u sakou, s raybanicama i slušalicom u uhu, niti su igdje u vidokrugu bile parkirane crne limuzine sa zatamnjenim staklima.
Ma tu je momak...
– Tu je, malo dalje, momak iz osiguranja. Vrlo drag mladić – objašnjava predsjednik i pokazuje na momka u bijeloj majici i trapericama.
– Izborio sam se za što diskretnije osiguranje – s osmijehom kaže Josipović. Predsjednik je vrlo ležeran, a ljudi to osjete i odmah mu počinju prilaziti. Jednako privlači interes naših građana, kao i mnogobrojnih turista iz BiH.
– Kako ste, predsjedniče? Možemo li se fotografirati? – svako malo netko prilazi, a Josipović spremno ustaje od stola, smješka se i staje pred kamere.
– Kako imate volje? Pa zar ne dosadi? – propitujemo predsjedničko strpljenje.
– Ne. To je dio posla – odgovara Josipović. Prilaze i prijatelji iz djetinjstva, daljnji rođaci... U jednom trenutku predsjedniku se obraća čovjek u zrelijim godinama koji sjedi za susjednim stolom. Ne ustaje, nego se okreće na stolcu prema predsjedniku i pita ima li načina da dođe k njemu u Ured u Zagrebu.
– Treba mi vaša pomoć – ozbiljnim tonom govori gospodin.
Sve prema Ustavu
– Najbolje je da napišete mail i najavite se. Svakako ću vas primiti – odgovara Josipović.
– Ali ja bih da vi pogledate taj mail, a ne da to šeće kroz tko zna čije ruke – zabrinut je "susjed“ i naginje se prema predsjedniku te mu šaptom govori nešto pobliže o problemu. Prisluškujemo i shvaćamo da je riječi o poslu.
– Vidjet ću mail. Pogledam svu poštu koja stiže u Ured – odgovara mu Josipović.
Razgovor nastavljamo o kontaktima s građanima. Predsjednik kaže da mu se obraća puno ljudi s problemima.
– Nastojimo im pomoći, ali isključivo redovitim putem. Ovisno o čemu je riječ, prosljeđujemo slučaj nadležnoj instituciji. S nekoliko ministarstava odlično surađujemo – kaže predsjednik i dodaje da za to ima uporište u članku 94. Ustava, koji kaže da predsjednik usklađuje rad državnih tijela.
Šokira, međutim, kada Josipović otkriva da puno građana traži u Uredu predsjednika pomoć zbog siromaštva.
Sve više ljudi traži pomoć
– Sve se više ljudi javlja zbog ekstremnog siromaštva. Ima strašnih slučajeva – otkriva predsjednik i dodaje da tada angažiraju socijalne službe.
Vrijeme do ručka je proletjelo. Josipovića čeka obitelj te rođaci, s kojima provodi vrijeme u strogoj privatnosti. Dogovaramo susret navečer, na boćanju. Ide se k gazdi Živku Šošiću u zaselku Šošići na Biokovu.
– Od 2002. godine imam dvoranu za boćanje i još se nije dogodilo da je netko nekome pustio – kaže gazda i otkriva da je ekipa koja igra protiv Josipovića došla nekoliko dana prije – vježbati.
Ispričao nam je i da je Josipović od njega krenuo u kampanju.
– Njegovo je društvo bilo tu na boćanju i rečeno je da će se, ako dobije izbore, nagodinu vratiti. Tako je i bilo. Evo, sad se okupljaju treću godinu zaredom. To postaje tradicija – kaže Živko.
Predsjednik kaže da voli zaigrati, ali nije lud za boćanjem.
Kartanje, šah i stolni nogomet
– Najdraži su mi sportovi karte, šah, stolni nogomet i tipkanje po tipkovnici kompjutora – skroman je Josipović.
Da pomalo mulja, vidjelo se čim se uhvatio boće. Vidi se da ne igra često, ali kad igra, sav se unese. Potezi su mu naizgled nezainteresirani, ali zna što radi. Svojoj ekipi donio je podosta bodova.
No, usprkos tome, nekoliko zaista dobrih poteza Miranda Mrsića iz SDP-a, izbijanja savjetnika predsjednika Zlatka Gareljića i taktiziranje najstarijeg člana ekipe Tome Letice, bili su dovoljni da Josipovićiv tim bude poražen. S nešto više bodova ove su ih godine dobili lokalni esdepeovac Vedran Lendić, ekonomisti Milivoj Ćulan i Velimir Vidak te profesor hrvatskog Ivo Selak.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
