Najmlađa i jedna od najmanjih članica EU uspjela je u jednome danu ući u eurozonu i schengenski prostor, što se nikada nije dogodilo. Hrvati su od prvog dana neovisnosti gledali zadivljeno prema Njemačkoj i njezinoj tadašnjoj valuti marki i mislili smo da ćemo u vrlo kratkom roku biti u istom klubu s Nijemcima. Potrajao je taj proces puno dulje nego što smo očekivali u jesen 1991., ali današnjim istodobnim ulaskom u eurozonu i schengenski prostor preskočili smo mnoge zemlje koje su bile ispred nas, a da o onima iza nas i ne govorimo. Istina je da ovaj dan dolazi samo nekoliko dan nakon tužne obljetnice velikog petrinjskog potresa i razumljivo je da zbog obnove koja stoji sve drugo ima manji sjaj, ali ne treba imati dvojbe, danas itekako imamo razloga biti ponosni.

Mnogo je toga od jučer drukčije u našim životima, počevši od redovnog odlaska po kruh i novine u trgovinu i da ne nabrajamo sve što smo ispisali na nebrojeno puno stranica o novostima nakon uvođenja eura i ukidanja granica prema EU susjedima, ali itekako će se promijeniti stvari i u političkom životu, pogotovo kad je riječ o onima koji će biti na vlasti ili doći na nju dolaziti na nju. Jednostavno više neće biti izgovora za pitanja zašto Hrvatska ne napreduje, zašto ljudi iz godine u godinu ne žive bolje, zašto se ne približavamo ostalim članicama EU. Svi uvjeti za razvoj države sad su tu i imamo prednosti koje nemaju ni Rumunjska ni Bugarska, a kamoli druge zemlje koje nisu u elitnom klubu europskih zemalja. Zato danas treba izreći sve pohvale premijeru Andreju Plenkoviću i svima koji su radili na tome da u istome danu dan uđemo u taj elitni klub, ali zato već sutra treba gledati samo na to koje se reforme provode i što se radi da se i standardom približimo barem onim članicama u sredini ljestvice eurozone. Sada kada su ukinute granice treba raditi na tome da Hrvat nema tisuću tek uvedenih eura manju plaću od kolege Slovenca na istoj poziciji.