“Nisam se bojao umrijeti - domoljubna misija Antona Kikaša iz 1991. godine” naziv je igrano-dokumentarnog filma Jakova Sedlara čija je hercegovačka premijera zakazana za subotu, 29. listopada 2016. godine u 19 sati u hotelu Mepas Mall, u dvorani Queen. Dan kasnije, u nedjelju 30. listopada, film će biti prikazan u Širokom Brijegu u kinodvorani Borak u 19 sati, a u Međugorju u ponedjeljak 31. listopada u dvorani sv. Ivana Pavla II. u 19 sati. Film je ranije bio prikazan u Zagrebu gdje je izazavao veliko zanimanje tamošnje publike jer iznosi detalje domoljubne misije hrvatskog iseljenika Antona Kikaša 1991. godine, dar oružja hrvatske zajednice Toronta MUP-u i Zboru narodne garde Republike Hrvatske.
Sjajna glumačka ekipa
Film je dobio naziv po istoimenoj pjesmi koju je napisao Kikaš, a koja završava stihovima: “Kada se čovjek ne plaši mrijeti, on dobiva neku nadnaravnu snagu, a svjetlost vjere u Boga tek tada dobiva puni sjaj”.
Ideja o tome da se Kikaševa akcija nabave oružja pretvori u film stara je već nekoliko godina, a u subotu 29. listopada Kikaš će premijerno pred hercegovačku publiku u obličju Andreja Dojkića, zajedno s trgovcem oružja kojeg glumi Armando Assante, Gojka Šuška pak Dragan Despot, generala Vasiljevića Željko Königsknecht... U filmu kanadske produkcije, u koji je uložen 1,1 milijun dolara, svoje će verzije ispričati i piloti MiG-ova koji su mu upropastili misiju, zatvorski čuvar koji će prepričavati dogodovštine o zajedničkom hvatanju štakora u ćeliji... Kada se u ljeto 1991. godine nad Hrvatskom nadvila avet rata, Kikaš je odlučio pomoći domovini i svome narodu, koji se nije imao čime braniti od agresora.
Uz novčanu pomoć hrvatske zajednice Toronta, stavljajući život na kocku, zrakoplovom iz Južnoafričke Republike Boeing 707 dopremio je oružje u zagrebačku zračnu luku, koje je bivša jugoarmija prisilno zaplijenila. Njega su pod torturom odveli u vojni zatvor u Beograd, gdje je tri mjeseca odležao u samici, da bi nakon toga bio razmijenjen za uhićenoga generala jugoarmije Milana Aksentijevića. Neke od njegovih pjesama motivirane su tim zbivanjima.
“Taj događaj duboko se urezao u moje biće sve do dana današnjeg. Najteži trenutak je bio onaj kad sam shvatio da je pilot zrakoplova Boeing 707 koji je poletio iz Južne Afrike i u kojemu sam ja bio jedini putnik, umjesto da leti po Jadranu prema Trstu i da sletimo prinudno u Ljubljanu, kakav je bio dogovor, promijenio rutu i sletio u Zagreb. Osjećaj, u kojem vas od samog slijetanja zrakoplova dočeka jedna nezaboravna scena sa stotinjak cijevi uperenih prema kabini zrakoplova u kojoj sam sjedio iza pilota, bio je jako neugodan.
I onda kad sam čuo prve riječi i prepoznao da jezik i naglasak onih koji dolje stoje s tim uperenim puškama nije hrvatski i kad sam čuo dvojicu koja su se počela svađati tko će me od njih prvi ustrijeliti i uzeti trofej, postalo mi je jasno gdje sam i u kakvoj situaciji se nalazim. To je samo jedan djelić svega što se događalo, da ne navodim sve ono što se zbilo nakon silaska iz zrakoplova gdje sam odmah sproveden na saslušanje. Tu sam proživio torturu, teško je riječima opisati udarce koji su sijevali sa svih strana, bilo je jako bolno i osjećao sam se kao na zadnjem izdisaju. Ali, eto, hvala Bogu, ipak sam izdržao”, kaže Kikaš.
Osoba godine
Za one koji ne znaju, Anton Kikaš je građevinski poduzetnik i pjesnik te jedan od najuglednijih Hrvata u Kanadi, gdje je bio proglašen i za osobu godine.
Iskren je i otvoren čovjek, koji je iznimno osjetljiv na pitanja socijalne pravde i uvijek spreman osobnom novčanom pomoći i raznim donacijama pomoći potrebitima i svome narodu.
