Smrt Ante Kajinića, jednog od matičnih profesora Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru sa sjedištem u Širokom Brijegu, bivšeg dekana i dugogodišnjeg profesora ove akademije te jednog od najistaknutijih umjetnika u BiH, tužno je odjeknula u čitavoj akademskoj i kulturnoj zajednici ne samo u Hercegovini, piše Večernji list BiH.
Tijekom svog dugogodišnjeg rada svojim znanjem, iskustvom, zalaganjem, trudom, energijom, sustavnošću i strpljenjem dao je golem doprinos izgradnji i razvoju ALU u njegovim formativnim godinama. Na jedinstven način dao je značajan obol postavljanju temelja i okvira prepoznatljivosti svojoj Akademiji i njezinu ugledu koji uživa ne samo u BiH i Hrvatskoj već i puno šire. Tužni su njegovi brojni bivši studenti, sad već ugledni umjetnici koji su imali privilegij da im njihov dragi Anto bude profesor i mentor. Svi djelatnici ALU-a te bivši i sadašnji studenti ove visokoškolske institucije obitelji pokojnog profesora izrazili su najdublju sućut.
Rođen u Modriči
Anto Kajinić rođen je 1953. u Modriči, Akademiju likovnih umjetnosti završio je 1977. u Sarajevu na slikarskom odjelu u klasi prof. Ismara Mujezinovića. Bio je član Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine od 1980. i Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1995. Od 2003. bio je profesor i mentor na poslijediplomskom studiju na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, na slikarskom odjelu. Od 1998. do 2007. bio je prodekan, a od 2007. do 2011. bio je dekan na ovoj Akademiji. Od 2005. predavao je crtanje, slikanje, reljef, kaligrafiju i iluminaciju na Odjelu restauracije na Sveučilištu u Dubrovniku u zvanju redovitog profesora. Ostavio je neizbrisiv trag u kulturnom životu rođene Bosne i voljene Hercegovine, ali i puno šire.
Imali smo često priliku razgovarati s ovim uglednim umjetnikom enciklopedijskog znanja i likovnim pedagogom. Bio je sustavan, razložan, strpljiv, a posebno ga je krasila blaga narav. Kolege profesori imali su u njemu idealnog suradnika, a studenti su ga jednostavno obožavali. Mnogo su od njega naučili, bio je njihov omiljeni Anto. I Akademiju i Široki Brijeg doživljavao je kao nešto sveto! Ni mnogi koji su ga osobno poznavali nisu znali gdje ga je sve vodilo njegovo umjetničko poslanstvo. Bio je, primjerice, jedan je od organizatora i utemeljitelja Simpozija međunarodnih skulptura u Zenici 1991. godine.
Bio je utemeljitelj umjetničke galerije Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Sarajevu 1995. godine. Od 1983. do 1985. godine bio je predsjednik Umjetničkog savjeta Udruženja likovnih umjetnika BiH, a od 1983. do 1987. bio je predsjednik Društva likovnih umjetnika u Zenici. U tom gradu 1992. i 1993. bio je vršitelj dužnosti ravnatelja Muzeja grada Zenice. Od 1986. godine objavio je više od 150 eseja iz oblasti likovne umjetnosti u renomiranim listovima, među kojima je kultno zagrebačko Oko. Pisao je za Svjetlo riječi, Hrvatski narodni godišnjak, Motrišta…
Bijela boja
O njegovu monumentalnom slikarskom djelu nadahnuto su pisali ugledni likovni kritičari kao što su Zvonko Maković i Tonko Maroević te brojni uglednici iz svijeta umjetnosti u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i šire. Kao slikar dosljedno se držao tema traženja istine o čovjekovoj svjesnosti, svog jedinstvenog poimanja prostora. Njegova dominantna bijela boja u vezi je s vječnošću ljudske duše. Antini slike i crteži, prezentirani na brojnim izložbama, suvremeni su i ujedno – svevremeni! •
