U Biskupijskom centru Sarsenterum u Stocu predstavljen je novi roman Srećka Marijanovića “Bezimeni”, objavljen ove godine u nakladi Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i Matice hrvatske Stolac. U ime nakladnika obratili su se dr. Mladen Bošković, predsjednik Matice hrvatske Stolac, i prof. Ivan Baković, predsjednik DHK HB. O romanu “Bezimeni” govorili su dr. Antun Lučić i prof. Ivan Baković (recenzenti romana) te književnik Ljubo Krmek, a ulomke iz romana čitao je Leon Rajič, predsjednik Kluba studenata hrvatskoga jezika Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Glazbeni prinos dali su članovi Tamburaškoga sastava „Prijatelji“ iz Rotimlja, a program je moderirala Barbara Marijanović.
Dr. Antun Lučić istaknuo je:
- Ne razmećući se darom, i ne slijedeći okušane trendove ratnoga rukopisa, gotovo pišući za sebe, autobiografski iskazuje oštar protest i bunt spram ratom zatočene zbilje. Usto nalazi načina promicati ironične i groteskne poteze. Na takvoj liniji ratne proze je hercegovački Isak Babelj, navlastito po ulozi banalnosti u određenju neljudskih odnosa, iracionalne „konjice“ u nenaklonjenoj sudbini. Ako je Babelj smještao radnju u Odesu, Marijanović pronalazi vrhove zavičajnih uzvisica, sudionikom je prijelomna događanja koja se odvijaju negdje u Europi krajem XX. stoljeća, a čitatelju se oboje doimaju i poznatim i izmaknutim".
Ljubo Krmek je naglasio da je Srećkova proza i lirska te deskriptivna, duboka, meditativna i protočna.
- Ona je, kao i sam autor, utemeljena u zavičaj Hercegovine, u kamen, u čvrstinu, u postojanost, a istodobno u misaono, u osjećajno, u polemičko. Srećko Marijanović je napisao roman u pjesmi, pjesmu u romanu. Njegovi bezimenjaci plešu kako granate sviraju, kazao je Krmek.
Prof. Ivan Baković rekao je kako je roman “Bezimeni” kompozicijski zapravo zbirka nevezanih priča, koju povezuje lik koji pripovijeda priču, a i o njemu više možemo zaključiti prateći njegove misli i solilokvije nego iz postupaka te naglasio:
- Primjenjujući, kako je to primijetio prof. Lučić u svojoj recenziji, postmodernu narativnu strukturu, vremenski slijed u romanu je razbijen i ne može se kronološki uspostaviti. Tako uspostavljeno vrijeme je, zapravo, odraz psihološkoga stanja glavnih likova kojima u situacijama u kojima se nalaze vremenski slijed i ne čini nikakvu osobito bitnu stvar".
