Prošlo je 110 godina od početka gradnje širokobriješke crkve, a prošle godine započeta je njezina restauracija. Već su završeni radovi na pročelju i sjevernom zvoniku, a planirano je u sljedeće dvije godine završiti obnovu i zaštitu, što zahtjeva značajna novčana sredstva. Mnogi žele dati svoj doprinos ovom velikom projektu pa je tako Širokobriješka zajednica u Zagrebu, zajedno s prijateljima Širokog Brijega, odlučila organizirati dobrotvornu večer za obnovu crkve. Dobrotvorna večer održat će se u petak, 30. listopada, u Kristalnoj dvorani zagrebačkog hotela Westin s početkom u 19.30 sati. Pokrovitelji ove dobrotvorne večeri su Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednica RH, i Dragan Čović, predsjedatelj Predsjedništva BiH. Organizatori ovog značajnog događaja pozivaju sve one koji žele i mogu materijalno podržati ovaj zahtjevan projekt. Gvardijan širokobriješkog samostana fra Tomislav Puljić kaže:
- Zadovoljni smo do sada učinjenim na ovom zahtjevnom projektu. Veseli nas činjenica da su završeni radovi na pročelju i sjevernom zvoniku. Trebalo je mnogo toga učiniti, kao što su izrada konzervatorsko-restauratorskog projekta, laboratorijsko ispitivanje štetnih soli na kamenu i određivanje zaštitne mase protiv upijanja vode i štetnih soli, čišćenje kamena metodom mikropjeskarenja (za pjeskarenje se koristio materijal promjera tri milimetra, a proizveden je iz aluminijsilikatnih staklenih masti), mehaničko čišćenje štetnih soli i kalcitne skrame, što je urađeno ručnim alatom, skalpelima, rašpama, dlijetima, četkama i strugalima. Uklonjene su sljubnice (fuge) između kamenih blokova, mehanički su uklonjene naknadne zakrpe na kamenu, zaštićene su istake na zidnim plaštevima pročelja i zvonika olovnim limom. Osim toga, obavljeno je injektiranje pukotina u kamenim blokovima otopinom akrilata i ispunjavanje dvokomponentnim ljepilom za kamen, a valjalo je dobaviti kamen, izraditi i ugraditi kamene blokove, popraviti oštećeni kamen i obaviti domodeliranje dijelova koji nedostaju masom umjetnog kamena, ispunjavanje sljubnica (fuga) vezivim materijalom, a sve domodelirane površine tonski ujednačiti s originalnim kamenom. No, tu su i zaštita kamenih površina vodoodbojnim i parapropusnim kemijskim sredstvom, čišćenje i rekonstrukcija rozete na pročelju crkve, uklanjanje starih i postavljanje novih prozora i rozeta na zvonik, uklanjanje žaluzina i hidroizolacija zvonika. Budući da je crkva spomenik kulture, elaborat o prijeko potrebnim radovima napravio je Zavod za zaštitu spomenika iz Splita. Ove radove izvodi tvrtka NEIR iz Splita koja je specijalizirana za restauratorske radove na spomenicima kulture i ima certifikat da može izvoditi radove u BiH. Jedan dio radova ova tvrtka povjerila je domaćim majstorima. Ovih dana završavaju se radovi na sjevernoj strani crkvi. Želja nam je u sljedeće dvije godine završiti restauratorske radove na crkvi i započeti uređenje unutrašnjosti.
Širokobriješki gvardijan govori i o drugim graditeljskim pothvatima, kao što je uređenje parkirališta na Bakamuši pokraj crkve, samostana i Franjevačke galerije.
- Vjernici imaju na raspolaganju 330 parkirnih mjesta, što je uz 250 mjesta za parkiranje između crkve i zgrade gimnazije, dovoljno prostora za parkiranje tijekom nedjeljnih i blagdanskih misnih slavlja. Ovih dana započeli smo izgradnju duhovno-kulturno-edukativnog centra na prostoru bivše zgrade sjemeništa. Uskoro ćemo ponuditi našem gradu, a i svim namjernicima, vrlo kvalitetnu i vrijednu knjižnicu s pratećim sadržajima, spomen-prostor koji će govoriti o povijesti čitave naše franjevačke provincije, ali s naglaskom na Drugi svjetski rat i stradanje fratara, etnografski i suvremeni muzej. Završetkom ovoga projekta povezat ćemo jednu cjelinu: Duhovno-kulturno-edukativni centar - galerija - riznica (kultura i umjetnost), crkva i vjeronaučni centar - duhovnost, a uskoro, kada nam se vrati Gimnazija - znanje. Zaokruživanjem ove cjeline moći ćemo s pravom reći da je Široki Brijeg - Brijeg veličanstven na radost zemlji čitavoj - naglašava gvardijan.
Fra Tomislav Puljić kaže kako trenutačno u samostanu djeluje 15 fratara i tri časne sestre.
- Vodimo pastoralnu brigu o gotovo 18.000 vjernika. Svake nedjelje je 13 svetih misa, u župnoj crkvi pet i osam u podružnim crkvama. Poseban naglasak stavljamo na rad s mladima, od osnovne škole do fakulteta. Franjevačka mladež svih dobi ima oko 300 članova, a imamo isto tako oko 300 članova Franjevačkog svjetovnog reda. Uz duhovnost, nismo zanemarili ni kulturu i umjetnost. Naša riznica posjeduje izloške vrlo visoke vrijednosti, od 15. stoljeća pa nadalje, a 6. listopada proslavili smo 25. obljetnicu utemeljenja Franjevačke galerije i otvorili stalni postav s najvrednijim izlošcima suvremene umjetnosti - dodaje gvardijan.
Na crkvi i samostanu na Širokom Brijegu na poseban način zrcale se povijest i kultura hercegovačkog katoličkog puka u posljednjih 170 godina. U 4. stoljeću prestao je progon kršćana, a već u 5. i 6. na prostoru današnje Hercegovine grade se prve kršćanske bazilike. Brojni ostaci sakralnih objekata iz srednjeg vijeka svjedoče o kristijanizaciji ovih prostora. No, nakon rušilačkog prodora Osmanlija u 15. stoljeću područje današnje Hercegovine ostaje bez svojih samostana i crkava. Franjevci su se iz Hercegovine sklonili na jadransku obalu te u Živogošću i Zaostrogu sagradili svoje samostane, odakle su sve do kraja 18. stoljeća skrbili o hercegovačkom vjerničkom puku. U monografiji “Široki Brijeg” ističe se kako su zbog zabrane prelaska novostvorene tursko-mletačke granice u 18. stoljeću pastoralnu skrb za hercegovačke katolike preuzeli franjevački samostani u Bosni. Tijekom sljedećeg stoljeća i pol župe u zapadnoj Hercegovini pastorizirali su franjevci iz Samostana Kreševo. Franjevci iz ovoga samostana, koji su bili podrijetlom iz Hercegovine, odlučili su se sredinom 19. stoljeća za izgradnju jednog samostana u zapadnoj Hercegovini. Širokobriješki gvardijan ističe:
- Budući graditelji Širokoga Brijega sredinom ljeta 1846. godine - “brez kruva i krova bogati samo nadom u Boga” - u pustom i nenastanjenom brijegu, vidjeli su “Sveto brdo Njegovo, brijeg veličanstven, radost... zemlji svoj.” (Ps 48,2). Tu svoju viziju i poslanje počeli su ostvarivati odlučno i odvažno. Opće im prilike nisu bile nimalo naklonjene, ali su očito i Bog i narod bili uz njih. Duhovnost i znanje prepoznali su kao dva krila kojima će se ljudi, dotada prepušteni samima sebi, moći uzdignuti k potpunijom duhovnosti i većoj samosvijesti. I doista su zajedno sa zidovima velebnih zdanja rasli i fratri i narod.
Ideja o gradnji crkve u zapadnoj Hercegovini doimala se neostvarivom jer je nailazila na protivljenje bosanskih franjevaca jer im nije odgovaralo cijepanje provincije Bosne Srebrene, koja je u osmanlijsko vrijeme ionako bila sužena u relativno uske granice. Činilo se nevjerojatno da bi uprava franjevačkog reda i vatikanska propaganda dopustili razdvajanje provincije Bosne Srebrene, a još nevjerojatnijim da će turske vlasti dopustiti gradnju novog samostana u Hercegovini.
No, vjera u svoje poslanje i upornost urodili su plodom. U monografiji “Široki Brijeg” stoji da su fra Anđeo Kraljević, fra Ilija Skoko i fra Ilija Vidošević 27. travnja 1842. godine uputili pismo biskupu Barišiću, apostolskom vikaru u Bosni i Hercegovini, tražeći da se odijele od bosanske provincije i da se vikarijat za Hercegovinu odvoji od bosanskog. Devetorica hercegovačkih franjevaca 8. srpnja 1843. godine uputila su pismo Kongregaciji u kojem nabrajaju argumente za osnivanje novog samostana u Hercegovini i za odvajanje provincije i apostolskog vikarijata od Bosne. U prilog im je išao sukob ondašnjeg apostolskog vikara u Bosni fra Rafe Barišića s upravom Provincije Bosne Srebrene.
Hercegovačkim fratrima na ruku su išla i tadašnja politička previranja. Ali-paša Rizvanbegović, apsolutni gospodar Hercegovine, u pobuni bosanskih muslimanskih velikaša protiv carske vlasti stao je na stranu carske vojske, a za nagradu Hercegovina postaje pašalukom. Ali-paši Rizvanbegoviću odgovarala je samostalna zajednica hercegovačkih fratara, a kao prijatelj fra Nikole Kordića zagovarao je gradnju samostana i crkve u Hercegovini. Propaganda je 6. veljače 1844. dopustila gradnju samostana u Hercegovini. Župna kuća nalazila se na Čerigaju, ali ta lokacija nije bila pogodna. Fratri su se odlučili na gradnju samostana i crkve na lokaciji Široki Brijeg, blizu mjesta gdje se Ugrovača ulijeva u rijeku Lišticu. U troknjižju fra Ante Marića “Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu” stoji kako se čekao ferman iz Carigrada i navodi kako su hercegovački fratri bili primorani bogato podmititi Ali-pašu Rizvanbegovića i njegova sina Rustanbega da bi konačno sultan Abdul Medžid fermanom od 22. listopada 1845. odobrio gradnju samostana. Lokacija je kupljena od Ahmet-age Kurta za 150 zlatnih dukata. Problemi oko dozvole za gradnju bili su i u činjenici da na lokaciji Široki Brijeg nikada prije nije postojala ni crkva ni samostan, a osmanlijske vlasti nisu dopuštale gradnju bez dokaza da je na dotičnom mjestu ranije postojao vjerski objekt. U vezi s tim postoji jedna legenda koju je prvi objavio fra Vojislav Mikulić 1973. u “Našim ognjištima”, a prenio ju je fra Robert Jolić u svome članku u zborniku radova “Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu”, izdanom 2006. godine. Prema pučkoj predaji, fra Filip Ančić, arhitekt i vođa gradnje budućeg objekta, otišao je jednog dana u selo Ljubotići i pozvao desetak Ljubotićana da s konjima dođu u Šarića dubravu (nadomak Visoke Glavice), gdje se nalazi ruševina Šarića kule. U monografiji “Široki Brijeg” stoji kako su na konje natovarili desetak isklesanih kamenih blokova i ukopali su ih na mjestu gdje su namjeravali gaditi crkvu i samostan, te blokove zatrpali zemljom. U toj monografiji stoji: “Kada je nakon određenog vremena došlo povjerenstvo da ustanovi je li na ovome mjestu nekada postojao crkveni objekt, otkriveni su zatrpani kameni blokovi, pravilno raspoređeni, što je bio navodni dokaz o postojanju vjerskih objekata na toj lokaciji.” Biskup fra Rafo Barišić 23. srpnja 1846. blagoslovio je kamen temeljac za prvu crkvu i samostan na Širokom Brijegu, posvećene Uznesenju Blažene Djevice Marije. Crkva je bila duga 13,83 metra, a široka 10,20 metara, po strogim dimenzijama definiranim fermanom. U isto vrijeme građen je i samostan uz samu crkvu. Fratri su probleme s novcem rješavali na razne načine. U blizini crkve sagradili su osam dućana koje su iznajmljivali trgovcima, školsku i dvije gospodarske zgrade. Crkva je bila mala pa su se nedjeljne mise slavile ispred nje. Pokušaji izgradnje nove, veće crkve iz 1857. i 1863. nisu realizirani. Arhitekt fra Metteo Lorenzoni koji je u Hercegovini djelovao od 1863. do 1867. izradio je nacrt za novu crkvu, s tri lađe i kupolom. S dolaskom austrougarske vlasti stvaraju se materijalne pretpostavke za realizaciju toga projekta. Po odluci okružne vlasti u Mostaru 1904. inženjer Max Maksimilijan David izradio je projekt nove neoromaničke crkve, koji je kasnije doživio neke izmjene. Početkom 1905. stara crkva je srušena, a 20. lipnja biskup Paškal Buconjić položio je kamen temeljac za novu. U izgradnji monumentalne bazilike od hercegovačkog kamena fra Didak Buntić savjetovao se s vrsnim stručnjacima, među kojima je bio i Izidor Kršnjavi. Zidovi su završeni 1910., drveni krov 1911., sjeverni zvonik 1927., a južni tek 1969. godine. Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije na Širokom Brijegu u arhitektonskom smislu smatra se jednom od najuspjelijih konstrukcija na širem prostoru. Unutrašnjost crkve ukrašena je djelima eminentnih hrvatskih umjetnika. Građena je u fazama zavisno od povijesnih, političkih, gospodarskih i drugih okolnosti. No, bilo je pokušaja i rušenja. Crkva je pri nadiranju partizanskih jedinica na Široki Brijeg 1945. godine pretrpjela velika razaranja. Pročelje je obnovljeno 1960., dvorište 1975., a bakreni krov dvije godine kasnije. No, došlo je vrijeme za novu obnovu širokobriješke bazilike. Od prošle godine učinjeno je jako mnogo, predstoje novi zahtjevni radovi koji iziskuju značajna materijalna sredstva. Donatorska večer u Zagrebu jedan je od načina osiguravanja novca za uljepšavanje “majke” svih crkava, kako je voli nazvati širokobriješki gvardijan fra Tomislav Puljić. Povijest prosvjete i kulture Hercegovine usko je vezana za širokobriješke fratre. Fra Tomislav Puljić kaže: - Na franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, od 20 profesora, 15 njih bili su doktori znanosti i teologije, a jedan od njih bio je akademski slikar. Knjižnica je imala blizu 100 tisuća knjiga, školski kabineti bili su iznenađujuće dobro opremljeni, kao i muzej, a škola je imala 8 glasovira. Nažalost, 1945. sve je uništeno. Da se sve radilo iz duše, iskreno, Bogu na slavu i ljudima na dobrobit, fratri su potvrdili mučeničkom smrću u veljači 1945. Njihovo mučeništvo, kao i mučeništvo puka, najvredniji su ures Gospina i našega Širokog Brijega. A kao što napisa sv. Franjo, uzore nije dovoljno častiti, njih treba nasljedovati. U našu zavičajnost prethodnici su ugradili velike vrijednosti, posebice Božji dar i snagu kršćanske vjere koja oslobađa, podiže, uzdiže čovjeka i podaruje mu blaženu nadu u kojoj se može radovati životu unatoč nedaćama koje ga snalaze. Suvremenim franjevcima dopala je slična uloga kao nekoć njihovu utemeljitelju: dezorijentiranom i malodušnom svijetu očitovati Božju ljubav u jednostavnosti i slobodi djece Božje, odbacujući suvišne potražnje i nadilazeći zamke robovanja tehnici koja puno ljudima daje, ali mnogo i uzima. Valja naglasiti da su širokobriješki franjevci zaslužni i za utemeljenje širokobriješke Akademije likovnih umjetnosti, a fra Tomislav Puljić podsjeća da širokobriješki samostan 1860. godine bilježi početak visokoškolskog obrazovanja u Hercegovini i kaže: - Te je godine dva semestra teologije i filozofije na Širokom Brijegu pohađao i položio fra (don) Franjo Milićević i priznati su mu sljedeće akademske godine u Austriji. Puno toga su crkva, samostan i fratri dali širokobriješkom kraju, čitavoj Hercegovini, katoličkom puku u BiH te čitavom hrvatskom korpusu pa će im se mnogi zbog svega toga znati odužiti već u petak na dobrotvornoj večeri u Zagrebu.
