Dok između bajki i basni postoji podudarnost u mnogočemu, ipak, nailazimo i na razlike. Zapravo, dok bajke čine kombinaciju stvarnog i imaginarnog svijeta, basne su takve priče u kojima životinje imaju moć govora, ali i niz drugih ljudskih osobina. Započnimo s prikazom lukave lije. Ona je, jednostavno, ogorčena jer su je “zlobnici” i “lažljivci” uputili na pogrešnu adresu kokošinjca. Iz tih razloga ona prezire laž, uz istodobno obožavanje parcijalne ili okrnjene istine.
Iz okvira životinjskog carstva promotrimo zeku koji će založiti svoju slobodu u zamjenu za mrkvu. Ali uskoro kod zeke nastupa razočaranja jer je s gubitkom slobode izgubio i slobodu da priđe mrkvi. U jednoj zimskoj noći banuše neki “dobrotvori” u nakani da zečev potočić zaliju betonom. I dok zeko suze lije, “dobrotvori” ga u čudu upitaše: Čemu suze, dragi zeko, pa mi to činimo za tvoje dobro.
Izreke iz vučjeg brloga
Takav je to čovjek-vuk, njemu glasnost, a drugima muk.
Kako će vuk prihvatiti argumente janjeta kad je on začepio uši prije negoli je janje otvorilo usta. Vuk je ogorčen što su mu stado ovaca psi-čuvari okupirali. U završnoj igri vuku je suvišna ovčja koža. Koza se žali lavu na zloćudnog vuka, a lav će: To me doista od vuka čudi jer je on prema meni uvijek dobroćudan. Vuku je sasvim svejedno koju će ovcu prije zgrabiti i to neovisno o tome koje je ona boje, bijele ili crne. Ako ovo s basnoslovne forme prevedemo na ljudske likove, onda možemo zapaziti da je, primjerice, okorjelom izrabljivaču sasvim svejedno je li žrtva njegova izrabljivanja crne ili bijele boje kože. Njemu su od svega najslađi plodovi tuđeg rada.
Vuk je progutao baku i Crvenkapicu i, kako kaže, to je učinio za njihovo dobro, a da one tog žrtvovanja nisu ni najmanje svjesne.
Poslovice i zloupotrebe
Kako stoji na internetskoj stranici poslovice su fraze u kojima je sažeto nečije životno iskustvo. Poslovice imaju potpun učinak ako su namijenjene za osobnu uporabu.
“Skromna” želja izrabljivača: Ribice zlatna, ribice draga. Imam samo jednu skromnu želju - Besplatna radna snaga!
Kopriva ružama: Oko me nikad ne vara. Vi ste žara nad žarama.
Zašto tučeš psa, a ne vuka? Pa, vuk nije ništa skrivio!
Ako je vrabac na visokoj i tankoj grani, mačka za njim nimalo ne mari.
Mačka isti čas prepoznaje prazne i lažne riječi po praznim dlanovima.
Što sve ne “popapa” mala zločesta maca. A sad na vrhu grede o poštenju prede.
Novi sofizam: Je li čovjek zao što je nesretan ili je nesretan zato što je zao.
Sve su mačke u mraku crne, a i ljudi u očima mržnje.
Zavist je probirljiva. U najljepšu jabuku ona šalje crva.
Hvatajući Ivicu i Maricu vještica uskliknu kako u životu još nije vidjela takvu zločestu dječicu.
U majmunskoj zajednici vlada egoizam, ali bez izrabljivanja i rada “na crno”.
Kad vukovi zavijaju, volovi se zbijaju, a kad vukovi odu, volovi se međusobno pobodu.
Crvu uzaludno reklamirate genetski reklamiranu jabuku.
Moj vjerni pas ne bi zasigurno ugrizao dijete da se ono nije našlo u parku.
Sve što vidiš kroz prozor može ti pokucati na vrata.
Najslađi je razlomljen kruh. Nutarnja tama – porodilja tuđih mana.
Lažljivac se uvijek odaje zaklinjanjem.
Sav se moral istopi kad se srce zaledi.
Budi beskrajno dobar, ali ne i beskrajno popustljiv.
Zloupotreba nije upotreba, nego pokvarenost.
Majke mrze ratove.
Poštenje je najbolja politika.•
