Uz nagrađene glumce Zrinku Cvitešić i Gorana Grgića, i ove je godine redoviti festivalski gost redatelj Dražen Ferenčina, koji je u Posavini već pustio duboke korijene, piše Večernji list BiH.
Izbor filmova
Redatelj je nekoliko kazališnih predstava oraških kazalištaraca i uvijek je tu kada treba potpomoći neki posavski kulturni projekt. Kaže nam: “Ovaj festival ima posebno mjesto u mom srcu, kao i Ivo, i podrazumijeva se da sve obveze pomaknem kako bih bio u Orašju.” Beogradskom mladom redatelju Marku Ristivojeviću i filmskom producentu Peđi Milojeviću toliko se svidjelo Orašje i festivalsko druženje da su svoj boravak neplanirano produljili na tri dana. Sve je obradovao i iznenadni dolazak u kasne sate iz Mostara u Orašje glumca Slavena Knezovića jer i on je jedan od redovitih gostiju DHF-a. Nije mu smetalo da nakon višesatnog čekanja na granici cijelu obitelj dovede u Orašje jer Ivin festival i obilazak njegova vječnog počivališta ne želi propustiti. I Jasmin Duraković odavno je prestao biti gost u Orašju, a ujedno je i selektor za izbor bh. filma. “Želim da se ovaj festival i dalje razvija. Uvijek rado dolazim u Orašje velikog srca za festival”, poručio je Duraković koji je organizirao da se u Orašju nagrada filmskog festivala u Bihaću “Unska sirena” uruči redatelju filma “Plavi cvijet” Zrinku Ogresti.
Zlatko Vidačković izbornik je Dana hrvatskog filma “Ivo Gregurević” od preranog Ivina odlaska do danas. Bio je 14 godina umjetnički direktor Pulskog filmskog festivala do prošle godine. “Kažu da je Orašje ‘mala Pula’, pa evo, neki je kontinuitet u tome da sam preuzeo tu dužnost na molbu organizatora DHF-a. Drago mi je da i ove godine imamo dobar izbor filmova iz hrvatske kinematografije. U prvom redu film Zrinka Ogreste “Plavi cvijet”, koji je pobjednik ovogodišnje Pule. Svakako je u tom biranom društvu i “Tereza 37” Danila Šerbedžije koja je prošlogodišnji pobjednik Pule. Dakle, u Orašju imamo dva laureata, a također je za isticanje i novi film Branka Schmidta “Bili smo vam dobri” koji je stigao neposredno nakon Pule u Posavinu, prije bilo kojih drugih međunarodnih festivala. Želim također reći da sam pokrenuo i napravio web-stranicu festivala Dani hrvatskog filma ‘Ivo Gregurević’ (dhfigo.net) na kojoj svi mogu vidjeti ne samo raspored nego i sve o filmovima. Postoji jedan dio stranice posvećen baš Ivi Gregureviću i njegovim filmskim ulogama, njegovim kazališnim ulogama, tu su i fotografije iz njegovih filmova. Ove godine prikazujemo film ‘Ne naginji se van’ Bogdana Žižića za koji je on baš u Puli nagrađen prvom nagradom za svoj debi.
Web festivala
Kroz tu stranicu možete se informirati o povijesti festivala i Ivi kao glumcu, kazališnom i filmskom, te o festivalskom programu”, kazao nam je Vidačković.
“Ivin odlazak je nezamjenjiv, ali svi ćemo zajedno pokušati nastaviti ono što je Ivo 23 godine uspješno vodio u svojem kraju, održavao takav festival kojemu filmski djelatnici nisu mogli odoljeti i svake godine dolazili bi u većem broju. Njegov doprinos hrvatskom filmu je nezamjenjiv. On je stvarno u neovisnoj Hrvatskoj jedan od ako i ne najistaknutijih glumaca s obiljem glavnih uloga u kojima je pokazao svoje veliko umijeće. Sigurno je na svima nama odgovornost održati ovaj festival, barem na onoj razini na koju ga je on digao kako organizacijski, produkcijski tako i s područja izbora filmova i web-stranice kao jedne vrste prezentacije filmskog programa i svega što festival ima u svojoj povijesti i samog Ive Gregurevića. Neka to bude trajni spomen njegovu radu. Bio sam tu na festivalu još dok ga je Ivo vodio. Teško je to ozračje vratiti, ali trudimo se svi svojim dijelom izgraditi što bolju manifestaciju. Ja se ću se, naravno, kao neki izbornik truditi da taj filmski dio što više ojačam i po pitanju programa i prezentacije tog programa u javnosti”, kazao nam je Vidačković.
Što se tiče aktualnog trenutka hrvatske filmske kinematografije, Vidačković smatra kako je najveća novost tzv. ženski val. “Ja mogu reći kako je došla neka nova generacija filmaša. Recimo, ženski val je trenutačno glavna tema hrvatskog filma. Ove godine to je ‘Murina’, prošle godine ‘Tereza 37’, prije toga ‘Ne gledaj mi u pijat’, pa onda ‘Aleksi’. Val mladih redateljica koje kao glavne likove postavljaju mlade žene koje se opiru nekom patrijarhalnom društvu, očekivanjima od njih. To je najveća novost u hrvatskoj kinematografiji, taj ženski val”, zaključuje Vidačković.•
