U širokoj lepezi festivalske ponude jedan je festival posebniji od svih ostalih - “Dani hrvatskoga filma” u Orašju. Najprije zato što je to najstarija filmska manifestacija u BiH u neprekinutom kontinuitetu od 23 godine, nastala u vremenu opće opasnosti, između dvaju granatiranja, u vremenu kada su muze šutjele, a oružje govorilo. Malo tko je tada razmišljao o kulturi, već o borbi za život.
Vizionarski duh
Glumac Ivo Gregurević, zaljubljenik u rodnu Posavinu, donio je tek nekoliko rola filmova iz Pule da ih pogledaju branitelji u stanci između dviju općih opasnosti, kao kratak predah od svih ratnih strahota. Ni sam nije slutio koliko je to bilo vizionarski jer od tada, više od dva desetljeća, filmski festival u Orašju prerastao je od “male Pule” do velikog filmskoga Orašja, posavskoga Hollywooda, filmske prijestolnice, respektabilnoga festivala, kratko rečeno, mjesta koje je nezaobilazno na karti svih filmaša. U Orašje početkom rujna stižu svi koji u hrvatskoj, pa i regionalnoj filmskoj industriji nešto znače. Orašje je ponosno i na činjenicu što je njegova publika i ove godine mogla pogledati ostvarenja jednogodišnje hrvatske produkcije odmah nakon Pule, dakle prije Zagrepčana, Dubrovčana ili drugih žitelja velikih kulturnih prijestolnica.
Gregurević je “zapalio” tananu nit ljubavi za umjetnost u svojem rodnom kraju i ona samo jača već dulje od dva desetljeća. Godine su se nizale, festival je rastao, elita hrvatskog glumišta redovito je dolazila jer Ivin poziv za dolazak u Orašje se ne odbija. I baš kada pomislimo - festival je dosegnuo vrhunac i nema tu iznenađenja, Ivo, kao čarobnjak, iz rukava iznova izvuče neki detalj kojim festival ostane poseban i jedinstven. Ove je godine sve iznenadio svojim izlaskom na pozornicu mimo svakoga protokola. U do sada najelegantnijem izdanju kratko je zastao, pogledao u oči svoju publiku, koja ga vjerno prati tijekom svih festivalskih godina, i kazao, onako šarmerski, u svom stilu: - Tu sam za vas 23 godine, a, budite sigurni, i još ću toliko... Naravno da su uslijedile ovacije i uvijek najjači pljesak koji Posavljaci ipak daruju svojem omiljenom glumcu, ali nije nedostajalo ni bure pljeska za brojne glumce te redatelje kojima je ove godine bila najtješnja oraška pozornica. Nekoliko iskrenih rečenica koje je Ivo uputio onima koji ga toliko podržavaju u maratonskom projektu i ni malo ne posustaju, pokazalo je veličinu glumca koji je “svoj na svome” na sceni. Škrto novinarima govori o svojim postignućima jer smatra kako njegov umjetnički rad, pa i projekt festivala na koji je iznimno ponosan, dovoljne govore o njemu.
Respektabilnost festivala u Orašju ogleda se i po pokroviteljima koji rado potpisuju tu kulturnu manifestaciju. Hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović bio je ovogodišnji pokrovitelj, a supokroviteljica predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović. Budućnost festivala nije upitna - zajednička je poruka koju su uputili visoki gosti, među kojima je bio i ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Mijo Marić. Kako lokalno uvijek može biti i subjektivno, ocjenu festivalskih događanja potražili smo i od čovjeka koji već 15 godina dolazi čak iz Amerike kako bi bio dio DHF-a u Orašju.
- I dok na nekim sličnim festivalima sve polako hladi i seli se u mali prostor nekoliko domova, gdje se okupljaju glumci, Orašje živi za ovu filmsku feštu - tvrdi slavonski Amerikanac Ivo Petranović. Iznimna je radost Posavljaka koji su prigrlili festival kao svoju najveću manifestaciju. Svi su radosni, s osmijehom dočekuju i ispraćaju goste, pa i ne čudi što je svake godine sve više filmaša, ali i osoba iz javnoga života na posavskom filmskom festivalu.
- A na godinu opet slijede iznenađenja - kaže nam filmski dvojac Gregurević - Benković. Već smišljaju scenarij, a samo medijskom pokrovitelju Večernjem listu, koji je darovao DHF-u i posebno izdanje “Posavskih novosti”, otkrivaju: - Bit ćemo festivalski originalni i u posavskom izvornom ruhu - ma što to značilo jer s Ivom se, vidjeli smo, nikada ne zna.
Izvorno ruho
Jedino smo sigurni - i 24. filmski festival u Orašju donijet će još jedno poglavlje u kojem će se Posavina radovati otvoreno i prirodno, kakva je i posavska ravnica.
