Obljetnice su uvijek povod da se pogleda unatrag pa smo zamolili ravnatelja Hrvatskog narodnog kazališta Mostar (HNK Mostar) Ivana Vukoju da se osvrne na proteklu 21 godinu teatarske ustanove kojoj je na čelu.
- Retrospektivni pogled nam pokazuje jednu zaista zanimljivu i kvalitetnu kazališnu panoramu koju je HNK Mostar do sada napravio.
U 21 godinu smo imali 51 premijeru, stotine repriznih izvedbi, niz gostovanja po svijetu, tako da možemo biti zadovoljni dosadašnjim radom i onim što je kazalište postiglo, ali isto tako, to nam treba biti motiv da nastavimo što kvalitetnije i što sadržajnije, govori Ivan Vukoja za Večernji list.
Večernji list: Nukleus iz kojeg je nastao HNK je bilo ratno kazalište HVO-a?
- Da. Ratno kazalište HVO-a je 1993. godine iznjedrilo dvije premijere. To su bile jednočinke Mate Matišića “Božićna bajka” i “Cinco i Marinko”. Međutim, prva predstava u čijoj je knjižici pisalo HNK Mostar bila je “Tena” koju je dramatizirao Borislav Vujčić prema noveli Josipa Kozarca, a koju je režirao Bobo Jelčić. To je bila prva službena predstava HNK Mostar.
Večernji list: Važno je ovom prigodom sjetiti se i preminulih članova HNK koji su uvelike zadužili ovu kuću i našu kulturu uopće, a to su: Jozo Lepetić, Dana Kurbalija, Toni Pehar, Ante Vican i Tatjana Feher.
- Njihov doprinos je bio veliki jer su to sve bili umjetnički utemeljitelji kazališta, ljudi s kazališnim ugledom i samom njihovom nazočnošću u kazalištu sve je dobivalo na težini i ozbiljnosti. Njihova je zasluga jako velika i ne smije se nikada zaboraviti. Kad govorimo o samim počecima HNK Mostar, treba spomenuti da je nukleus za Ratno kazalište HVO-a, odnosno poslije Narodno kazalište pa HNK Mostar zapravo činio ansambl koji je prije toga radio u Narodnom pozorištu Mostar. Spletom ratnih okolnosti zapravo je cijeli kazališni život grada bio prebačen na desnu obalu rijeke Neretve.
Večernji list: Gdje je vi, kao čelni čovjek ove kuće, vidite u idućih 20 godina. Imate li viziju kako bi kazalište trebalo izgledati u budućnosti?
- Ja sam već govorio kako je misija ovog kazališta sadržana u njegovu imenu, a to je da je ono hrvatsko narodno kazalište u Mostaru. Znači, ono je u svakom pogledu hrvatsko nacionalno kazalište i samim tim nosi i određenu svrhu i smisao, a to je njegovanje i hrvatske kulture, i njezine dramaturgije, i kazališta. I HNK Mostar će tu ulogu svakako ispunjavati. Ali, uz to što je hrvatsko, ono je i narodno tako da će u svom repertoaru voditi računa i o tome da bude zastupljen spektar različitih kazališnih izričaja, od nacionalnog kazališta, odnosno autora koji imaju hrvatski predznak, do nekih autora koji spadaju u kazališne i književne klasike suvremenih kazališnih autora i ono što ćemo posebno njegovati je to da ćemo dati priliku suvremenim neafirmiranim mladim autorima iz Bosne i Hercegovine kako bi i oni bili zastupljeni na repertoaru HNK Mostar. Znači, ja smatram da je HNK Mostar i hrvatsko narodno kazalište jer djeluje u Mostaru, kao i mostarsko, ali je isto tako i bosanskohercegovačko kazalište. Uostalom, mi smo to pokazali svojim dosadašnjim radom jer smo potpuno otvoreni za suradnju sa svim kazališnim kućama u Mostaru i BiH, pa i mnogo šire.
Večernji list: Kako bi sve to bilo tako, HNK Mostar u prvom redu mora biti dobro i kvalitetno kazalište.
- Jasno, HNK mora zadovoljavati sve estetske kazališne kriterije. A da bi to bilo tako, na neki način mora biti i europsko kazalište. HNK Mostar mora govoriti suvremenim kazališnim jezikom i ne smije biti anakrono u bilo kojem pogledu. To je ujedno i odgovor na pitanje kakvo kazalište vidim u budućnosti. Vidim ga, znači, kao jedno europsko, odnosno srednjoeuropsko kazalište koje ima svoju specifičnost, kazalište koje zna što je njegov korijen i tradicija, ali koje sa svijetom komunicira suvremenim ili modernim kazališnim jezikom. Ono što bi se trebalo izbjeći je taj provincijski način promišljanja koji je zatvoren u sebe, samodovoljan i anakron.
