Posljednjih godina svjedoci smo velikog broja filmskih hitova sa superherojima u glavnim ulogama.
DC i Marvel nas bombardiraju naslovima o ljudima sa supermoćima koji se bore protiv raznih negativaca, nerijetko s onima koji ne potječu s našeg planeta. Ova vrsta blockbustera itekako se isplati hollywoodskim producentima budući da filmovi ovoga žanra često prijeđu čarobnu brojku od milijardu dolara na kinoblagajnama diljem svijeta.
S druge strane, mladi filmaši iz SBŽ-a došli su na ideju oživljavanja prvog superheroja s ovih prostora, naravno, u filmskom formatu. Lik bez posebnih moći, naoružan starim automobilom, dobrim srcem i bosanskim humorom trebao bi pomagati ljudima u nevolji na svojevrstan način. O čemu se radi, saznat ćemo iz intervjua s Dariom Bošnjakom, filmskim entuzijastom iz Stare Bile.
Otkud ideja o snimanju filma s tematikom superheroja?
- Ideja za film o superheroju sasvim slučajno mi je pala napamet kako to inače i biva. Gledajući razne Marvelove i DC-jeve filmove, pokušao sam zamisliti superjunaka iz Bosne. Naravno, kod naših ljudi ne prolaze ‘fore’ sa supermoćima pa sam u glavi pokušao staviti našeg junaka u različite komične situacije u kojima će pomoći na svojevrstan humorističan način onima kojima je pomoć potrebna. Točnije, scenarij koji sam napisao je kontrast hollywoodskim junacima. Naime, Amerikanci od nemogućeg prave moguće, tipa ljudi koji lete ili se bore s izvanzemaljcima, a često su to filmovi pretežno za djecu i mlade. U našem slučaju pokušat ćemo od realnog napraviti nerealno, točnije, da naš junak većinom ljudima pomaže zanimljivim savjetima i financijski, što je, recimo, doista nerealno očekivati u današnje vrijeme, iako je itekako moguće. Dakle, bez svemirskih brodova, magije ili paukovih mreža, film će u otprilike 45 minuta prikazati jedan dan u životu superjunaka Tome Vinkovića.
Kakvo mišljenje imate o američkim filmovima sa superherojima?
- Najgore! Naravno, šalim se. To su filmovi vrhunske produkcije i rade se isključivo radi zarade i zabave. Što se tiče umjetničkog dijela, specijalni efekti su besprijekorni, dok je glavni segment filma, priča, u većini slučajeva ispodprosječna. Tu i tamo ima iznimki poput Nolanove Batman trilogije gdje su priča i ostali segmenti na zavidnoj razini.
Do kojeg dijela produkcije ste došli s filmom ‘Superheroj’?
- Naš ‘Superheroj’ je u fazi pretprodukcije, a to znači da je tek počelo okupljanje ekipe. Usputno pišem završni dio scenarija i tražimo tehničku te glumačku ekipu. To je, po meni, jedan od najvažnijih i najzahtjevnijih dijelova produkcije. Dobar tim s jakim sponzorima je vjerojatno najvažniji čimbenik. Za sada su tu najtalentiraniji snimatelj i montažer na našim prostorima Jakov Sušac, mladi i vrlo daroviti skladatelj Miloš Ivaniš iz Srbije i ja, ali uskoro krećemo u potragu glavnih i sporednih glumaca te ostalog tehničkog dijela ekipe.
Koliko teško je okupiti ekipu za snimanje na našim prostorima?
- To sve ovisi o volji i sponzorima. Ljudi su voljni sudjelovati u ovakvim projektima jer ih se ne radi previše, ali da bi se došlo do kompetentnih ljudi, treba obići nekoliko gradova u državi. To zahtijeva i vremena i novca. Ipak, gdje ima volje, ima i načina.
Jesu li sponzori susretljivi kada je u pitanju filmska umjetnost?
- Danas je vrlo teško naći sponzore za bilo koju vrstu umjetnosti. Dogodi se tu i tamo da pojedinci ili neka tvrtka odluče pomoći, ali to je rijetko i nedovoljno. Nažalost, događaji poput korida ili nekakvih drugih ‘teferiča’ sponzoriraju se ispred filmske ili neke druge umjetnosti. Tako to ide kada nam je kultura na niskim granama, ne samo u Vitezu nego i u zemlji i regiji.
Što mislite općenito o kinematografiji u BiH i regiji?
- Kinematografiju u BiH i regiji su jako zapostavili političari koji odvajaju mizerne proračune za snimanje filmova. U Hrvatskoj je to donekle i dobro, ali, recimo, BiH i Srbija dobiju obični sitniš za projekte.
Što je još žalosnije, kod nas 90 posto novca dobiju projekti koji apliciraju iz Sarajeva. Što se tiče amaterske kinematografije, primijetio sam da posljednjih 2-3 godine izlazi sve više kratkometražnih filmova, ljudi se trude, što je jako lijepo, i sam spadam u tu kategoriju. Dakle, sve je na politici, proračun od 1,600.000 KM za kinematografiju koji se odnosi na 2016. godinu trebaju upetorostručiti kako bi se svima dala prilika za rad na projektima.
Koji su vam najdraži redatelji i filmovi?
- Što se tiče naših domaćih redatelja i filmova, volim Srbe, srbijansku kinematografiju. Redatelji tipa Slobodan Šijan (‘Ko to tamo peva’ i ‘Maratonci trče počasni krug’), Srđan Dragojević (‘Lepa sela lepo gore’, ‘Mi nismo anđeli’, ‘Rane’) , a od stranih teško je izabrati. Kubrick, Tarantino, Scorsese, Hitchcock, Nolan, P. T. Anderson, sve su to veliki majstori i još ih na desetke ima. Od filmova bih izdvojio ‘12 gnjevnih ljudi’, ‘Pakleni šund’, ‘Dobar, loš, zao’, ‘Dobri momci’, ‘Biraj U za umorstvo’ i ‘Let iznad kukavičjeg gnijezda’. Ne treba zaboraviti ni Talijane i Francuze, njihovi filmovi i redatelji su također cijenjeni na globalnoj sceni a to dokazuju, između ostalih, i Fellini, Sorentino, J. L. Godard i Besson.
Kada ste zavoljeli sedmu umjetnost i odlučili se malo ozbiljnije pozabaviti snimanjem filmova?
- Oduvijek sam volio filmove. Još u vrijeme famoznih videoteka u drugoj polovini devedesetih, dok je VHS bio ‘živ’, filmovi su se gutali na dnevnoj bazi. Negdje 2006. sam shvatio da bih jednog dana želio pisati i režirati filmove. Počeci su se dogodili 2011. u New Yorku. Preko fakulteta sam otišao u Sjedinjene Američke Države i taj kulturološki šok me potaknuo da krenem pisati scenarije. To su bili uzaludni pokušaji. Nakon nekih petnaestak neuspješnih pokušaja pisanja scenarija, pretprošle godine sam napokon uspio napisati kratki film i viziju pretvoriti u djelo. Doduše, sve je to na amaterskoj razini, ali postoji velika želja za učenjem, napretkom i usavršavanjem.
Što očekujete od projekta ‘Superheroj’?
- Od sljedećeg filma, prije svega, očekujem dobru zabavu, ugodno druženje i mnogo učenja. Ne krijem želju raditi s akademski obrazovanim glumcima koji posjeduju iskustvo. Glumci su ti koji filmu, uz dobro napisan scenarij, režiju, rad kamere i glazbu daju najveći doprinos. Oni su ti koji priču prepričavaju na vjerodostojan način. Od njih se može dosta toga naučiti. Osim navedenih stvari, nadam se da ćemo napraviti iskorak u odnosu na prijašnje radove i dobiti status poluprofesionalaca te da će naš film biti dobro prihvaćen od festivala.
Osim filmova, radite li još nešto vezano uz videoprodukciju?
- Još uvijek ne, ali postoji velika želja. Tu i tamo stavim na papir pokoju ideju za reklamne spotove, popularnije ‘TV reklame’. Za mene je to izazovan format jer u 30 sekundi, koliko inače traju TV reklame, morate biti jako kreativni. Vjerujem kako ću jednog dana pisati, režirati i producirati reklame za velike kompanije i brendove. Osim toga, radim na izdavanju svog prvog romana ‘Dan za muškarce’ čija bi promocija mogla biti u skorijoj budućnosti ako se stvari dobro poklope. •
