U selu Ugljara kod Orašja živi pjesnik Marko Vincetić, čovjek od pera, ali i zanata jer više od pola stoljeća od vrbova pruća proizvodi suvenire, gotovo umjetnine.
Raspela diljem Europe
Izradio je Marko unikatne u svijetu božićne jaslice koje su djeca posavskih stradalnika Domovinskoga rata predala papi Ivanu Pavlu II. Njegova lopta od pruća darovana je Michelu Platiniju u vrijeme otvaranja stadiona Goal u Orašju, skije je ispleo za zlatne sportaše Janicu i Ivicu Kostelića, a raspela u vrbovu pruću krase velike dvorane u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj i gotovo svim zemljama okružja. Ovaj put iznenadio nas je svojim šestim uratkom pod imenom "Sela naša okolo Orašja" posvećenim 30. obljetnici prvih ratnih napada na sela oraške Posavine. Marko svoju svakodnevicu pretače u stihove, pa je tako tijekom njegova života od osam desetljeća nastalo šest radova, pjesama, priča, dokumentarističkih zabilješki vremena.
- Napisao sam zbirke pjesama "Glas ravnice", "Sagorjeli cvjetovi" o osam poginulih dječaka iz Matića od jedne granate tijekom Domovinskoga rata, "Priču o Mati i Kati" koja progovara o poplavama, potom sam u povodu 260 godina sela Ugljare pisao i o Koloni sjećanja "Orašje - Vukovar" kao najstariji sudionik, a ovaj posljednji moj rad - "Sela naša okolo Orašja" donosi priče iz Posavine, posebice oraškoga dijela. Moje se knjige čitaju i svi mi pozitivno govore o njima. Sudjelovao sam na brojnim susretima pjesnika, manifestacijama. Uvijek sam čitao novine pa mi je zato i drago što je Večernji list svojedobno o meni objavio tekst te se stoga i našao na poleđini moje knjige - kaže za Vecernji.ba Marko.
Iako u mirovini, Marko nikako ne miruje, već s jednakim žarom riječi pretače u stihove, ali i vještim rukama zanatlije pravi unikatne primjerke suvenira od vrbova pruća.
- Što se tiče pletarstva, mnogo sam toga uradio i moji se radovi nalaze diljem Europe, pa i u Americi. Naravno da mi je najdraže što su moje božićne jaslice od pruća uručene papi Ivanu Pavlu II. Čuo sam od jedne sestre da je Papa tada kazao kako je svakakvih jaslica vidio, ali nikada od pruća. Uvijek sam htio nešto unikatno, pa sam za jedan od filmskih festivala od pruća uradio filmsku kameru. Kada je Dinamo dolazio u Orašje, od pruća sam ispleo grbove dvaju klubova. U vrijeme dok se prikazivala emisija "Kviskoteka", poslao sam svoj rad - konjsku zapregu s kočijašem i Kviskom na kolima koji se okretao za 180 stupnjeva. Osvojio sam prvu nagradu - prisjeća se Marko i nagrade drvenoga Kviska, rada akademika Miroslava Šuteja, koji mu je predao Oliver Mlakar, a rad mu otkupio Muzej za obrt u Zagrebu.
- I danas rado pletem, a dolaze mi svakojake narudžbe, najčešće traže upravo konjske zaprege koje se nalaze i u skijaškom centru u Innsbrucku - kaže za Večernji list Marko.
Vjera i običaji
Kako je povod razgovora s Markom bila njegova posljednja knjiga "Sela naša okolo Orašja", tekst ćemo završiti predgovorom koji je napisao Josip Vincetić.
- Markov rad prožima odanost prema katoličkoj vjeri, tradiciji sa zvucima tambura, običajima, mirisima rodnoga kraja, a sve izgovoreno i napisano prostim i razumljivim jezikom o mještanima ovoga kraja - piše Vincetić da svi putovi vode u orašku Posavinu. - Ovom sam knjigom želio potaknuti da se vraćaju iz inozemstva, kao što će se moj sin vratiti jer već je poslao suprugu i dijete. Nema ljepšeg do posavskoga rodnog kraja pa sam i poručio: Svi putevi vode u orašku Posavinu - kaže Vincetić.
