Kako se dublje uranja u stvarnost koju danas živimo, sve više se tone u neizvjesnost događanja i nedefinirani položaj važnih institucija iz oblasti kulture, obrazovanja i umjetnosti u okruženju regionalnog središta Hercegovine - grada Mostara. Ponešto se događa, pa čak i veće manifestacije, ali nedovoljno za sveučilišni grad čijim se ulicama šeće više od 20.000 studenata. To je činjenica i važan podatak koji traži punu pozornost i prihvaćanje urbanog pogleda na stvarnost koju treba oblikovati u skladu s potrebama društva u gradu koji pretendira čak i za kulturno središte u Bosni i Hercegovini sa svim pratećim sadržajima. Međutim, u tome se mora vidjeti strateški prilaz i što je to što će biti pretpostavka za takav izazov. Imamo li strategiju razvoja grada, prije svega, kulturnu, barem u djelatnostima koje su predmet ovoga napisa, koje sasvim normalno podliježu kritici i polemici.
Sadašnje stanje
Često bez pouzdanih podataka i nemamo pravu sliku stanja i događanja jer i mediji selektivno objave ono što im ponekad i nije važno. Radi toga i ovaj prikaz neće biti lišen tih nedostataka. Onoliko koliko je to dostupno i u čemu se aktivno sudjeluje oslikava sadašnje stanje iz kuta autora ovoga članka koji ima jedinu namjeru da se stanje u tim oblastima poboljša i da mlađoj populaciji pružimo pravu sliku i istinu. Što se tiče obrazovnog sustava, o tome je dosta pisano. Objavljeni su i članci o tome, a posebice o visokom obrazovanju. Često se ističe broj fakulteta Sveučilišta/Univerziteta i broj studenata. Pitanje je što znači broj, imajući u vidu strukturu i način financiranja, zatim reformu u zakonskom okviru i razinu autonomnosti. Još nismo uspjeli sučeliti strategiju razvoja visokog školstva sa strategijom razvoja društva, a posebno gospodarstva gdje bismo vidjeli potrebe profila i mogućnost njihova zapošljavanja. U srednjem obrazovanju javlja se problem osnivanja Zavoda za školstvo čija bi to bila prava nadležnost, i javljaju se problemi glede jezika o čemu je javnosti pruženo i javno priopćenje Akademije i konačno treba ostaviti jezikoslovcima da daju svoj konačan stav. Pojavu neodgovornih pamfleta treba osuditi, pogotovo kad dolaze od nekompetentnih osoba.
Znanost se svela na programe i projekte razvojnog tipa, ako ih uopće i ima, tako da se o znanosti ne može govoriti, niti itko izdvaja sredstva za tu važnu djelatnost. Izgleda da se na to privikavamo jer se ne nude takvi projekti i u tomu se gube mlađi istraživači i budući ozbiljni znanstvenici. Tu su kriteriji pali nisko i nema kritičkog odnosa onih koji sebe nazivaju znanstvenicima. Postojanje Akademije za znanost i umjetnost trebalo bi to promijeniti i postoje aktivnosti i naznake da tu treba očekivati pravi pristup uz uvjet da to shvate oni koji to trebaju financirati. U ovome trenutku razmatraju se ideje, uz Enciklopediju i druge razne projekte (“Tko je tko”, “Leksikon iseljeništva”, “Enciklopedija Hercegovine” i dr.), pri čemu treba biti vrlo pažljiv što odabrati da se ne ponavljamo i, što je još važnije, nismo li prekapacitirani i možemo li to sve ozbiljno uraditi. Izbor treba obaviti ozbiljna ekipa i ne ulaziti u poslove bez pokrića. Jer, za znanost nema novca i pitanje je gdje ju smjestiti institucionalno i tko treba o tome odlučivati, vršiti odabir i tko ima iskustvo znanstvenog rada.
Što reći o kulturi? Bez obzira na događanja i značajna postignuća, grad Mostar traži više, i to je njegova prepoznatljiva tradicija. Danas ima nekoliko aktivnih društava, kulturnih, umjetničkih, književnih i drugih udruga koje pripadaju kulturi u užem i širem smislu. Neke od njih praktično obilježavaju kulturnu scenu grada Mostara. Do sada se relativno dosta pisalo o obrazovnim i znanstvenim institucijama i radi toga će ovdje biti riječi malo opširnije o kulturi grada. Kako bismo to potkrijepili činjenicama, bit će ih najbolje prikazati u svom pravom nazivu i broju. Pretpostavka je da većina građana i ne zna koliki je broj kulturnih i umjetničkih institucija o kojima bi trebalo voditi računa i u granicama mogućnosti grada i HNŽ-a financirati. To je preduvjet da se održe i tako stvorimo uvjete za naslov za grad Mostar - kulturno i umjetničko središte regije i šire, pa i prijavu za titulu europske prijestolnice kulture u budućnosti. Makar to bilo i pomalo pretenciozno, ovdje ćemo ipak dati popis tih institucija u Mostaru u namjeri da se stvarno susretnemo sa stvarnošću. Redoslijed koji je ovdje dan ne znači i poredak važnosti i molim da se to ima u vidu:
Hrvatsko narodno kazalište Mostar, Narodno pozorište Mostar, Matica hrvatska Mostar (Mostarsko proljeće), Večernjakov pečat,
SPKUD Gusle Mostar, SPKUD Prosvjeta Mostar, Preporod Mostar, Lutkarsko kazalište Mostar, Pozorište lutaka Mostar, Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače, Centar za kulturu grada Mostara, HKD Napredak Mostar (glavna podružnica), Hrvatsko društvo književnika HB, OKC Abrašević, Hrvatska glazba Mostar, Simfonijski orkestar Mostar, Muzej Hercegovine, Arhiv HNK Mostar, Udruženje hrvatskih likovnih umjetnika HB, Hrvatsko društvo umjetnika HB Mostar, Klapa Hrvoje, Muzički centar Pavarotti, Muzička škola prvog i drugog stupnja Mostar, Glazbena škola Ivana plemenitog Zajca, Dani filma Mostar, Melodije Mostara, Mažoretkinje Mostar, Galerija Aluminij, Galerija Aleksa, Galerija Virus.
Uz ove institucije koje su od veće važnosti za kulturu i umjetnost, postoji još niz kulturno-umjetničkih društava i klapa u okviru grada Mostara (naselja Podvelež, Blagaj, Polog, Buna, Jasenica, Rodoč, Bijelo Polje, nekoliko galerija i drugih nevladinih organizacija). Iz ovog pregleda vidljivo je da Mostar ima veliki broj tih institucija koje bi trebalo podržati i izdvojiti dio sredstava, pa makar i simbolično, što bi značilo vođenje brige. Međutim, sadašnje stanje je dosta loše, posebice u nekim institucijama koje jedva egzistiraju.
Umjesto zaključka
Iz navedenih konstatacija i činjenica vidljivo je kako treba stvar uozbiljiti i potaknuti odgovorne osobe na razmišljanje o potrebi drukčijeg ponašanja kada su u pitanju obrazovanje, znanost i kultura u gradu Mostaru. Sasvim je razumljivo pri tome imati u vidu naše mogućnosti i potrebu održavanja navedenih institucija. Međutim, mora se osigurati minimum za njihovu održivost jer je to važna infrastruktura jednoga grada koji preferira središnju ulogu u regiji. Sudeći po tome kakve su trenutačna situacija i naša sadašnjost, može se sasvim sigurno kazati da smo svi, kao akteri i konzumenti navedenih institucija i njihovih uloga, praktično sudionici u predstavi “Čekajući Godota”.
