Fondacija za izdavaštvo FBiH nagradila je u 2022. godini dvanaest najboljih rukopisa na području novih djela domaćih autora, piše Večernji list BiH. Tom krugu nagrađenih pripada i knjiga "Priče iz stare čaršije" autora Zdravka Marijanovića iz Kreševa. Izdavanje ovog djela podržala je Fondacija, a realizirala Izdavačko-tiskarska kuća Planjax komerc Jelah - Tešanj.
Tamni zastor prošlosti
- U romanima koji su prethodili ovoj zbirci priča, na pitak i privlačan način, Marijanović je uvukao čitatelje u koloplet povijesno-ekonomskih odnosa Kreševa i Dubrovnika na pozornici koja seže od sela Vranci do kreševske čaršije, koja će u ovoj zbirci buknuti slikom života, usudom zapletene zajednice kršćana, muslimana, židova. To je vrijeme u kojem je carska vlast daleka, a oholost osiljenih lokalnih kabadahija bliska i nemilosrdna. U tom opasnom vremenu valjalo je znati sačuvati i imetak i čast, često i živu glavu; imati širom otvorene oči i uši; imati mudrost predviđanja i prosudbe pravog trenutka da se nešto učini, kaže ili ne učini i ne kaže... Autor vješto vodi svoje likove i ulazi u njihove duše koje snuju, trepte, strepe i strahuju i pate ili one druge, koji uživaju u osveti i tuđoj nevolji kako bi se i sami izbavili iz svoje muke i nesreće. Na kraju, svaka priča i svaka sudbina iz "Priča" skončava i nestaje s pozornice. Nekada se lagano gasi, a češće završava naglo, u trenu nestaje s pozornice života i iz sjećanja mještana. Nešto iza tog tamnog zastora prošlosti otrgnuo je Zdravko Marijanović, iznio na svjetlo i ponudio nama. Da pamtimo. Da se ne zaboravi. I da nas opomene kako smo i mi sami likovi koji su samo nakratko ovdje, na pozornici života, a da će već sutra drugi voditi svoje bitke i živjeti svoje živote koji će se zaplitati u neke nove priče... - piše o knjizi ugledna profesorica iz Kreševa Marina Šimić.
Zbirka pripovijedaka
U osvrtu na "Priče" prof. Josip Kurevija iz Busovače, pjesnik i novinar, kaže: - Knjiga je ustvari zbirka pripovijedaka, koje su tematski vezane uz Kreševo (Ašlaković, Nuhan i Ajmiko i Musija) i Sarajevo (Grgo), u vrijeme oslabljenog i gotovo rastočenog Osmanskog Carstva. To su priče o običnim ljudima četiriju vjera, čiji se životi igrom slučaja ili voljom carske vlasti prepliću sa životima i sudbinama bosanskih franjevaca, a sve pod budnim okom bosanskog valije i njegovih slugana. Čitatelju se tako otkriva opće ozračje tog vremena i sva zamršenost odnosa između ljudi različitih vjera i položaja u društvu, s posebnim fokusom na pravdu općenito te na pravni i sudbeni odnos vlasti prema svojim podanicima. Priče govore o podređenom i nepravednom položaju svih onih "drugih", onih drugog etnosa i vjere, u odnosu na one "pravovjerne", one koji pripadaju vladajućem etnosu i carskoj vjeri. Vezivno tkivo svih četiriju priča jest prikaz poimanja i provođenja pravde i pravednosti u Osmanskom Carstvu, a ono je takvo da je uvijek išlo na ruku svojemu, a štetu, nju je uvijek morao netko platiti, pa, ako se nije moglo pravom krivcu doskočiti, tu su Latini i fratri da plate, kao u priči o Ajmiki i Musiji.
