Prošle je godine u Bugarskoj objavljena hrvatsko-bugarska pjesnička antologija "Mama". Nedavno je upriličeno njezino predstavljanje u Đakovu i Zagrebu. Izdavač je Slavenska akademija književnosti i umjetnosti koja ima sjedište u Varni, poznatom turističkom, sveučilišnom i lučkom gradu na obali Crnog mora, piše Večernji list BiH.
Slavenska akademija
Slavenska akademija okuplja književnike, slikare, glumce, umjetnike, filozofe, a osobito pjesnike iz svih slavenskih zemalja i gdje žive veće slavenske zajednice. Prioritet je stavljen na pjesničke stvaratelje. Do sada je Slavenska akademija objavila više pjesničkih antologija i pojedinačnih knjiga posvećenih slavenskim autorima. U tom pogledu Republika Hrvatska uspostavila je dobru suradnju s Bugarskom, što svjedoči i pjesnička antologija "Mama". Antologija je raskošno opremljena. Ima tvrdi uvez. Obuhvaćeno je 30 hrvatskih i 30 bugarskih pjesnika. U većini slučajeva uvrštena je po jedna pjesma na hrvatskom i bugarskom jeziku ili obrnuto, tu je i slika autora, njegov životopis i objavljena djela. Raznolikim likovnim prilozima knjigu bogati Hristo Kralev, poznati bugarski umjetnik koji je završio Nacionalnu umjetničku akademiju u Sofiji.
Evo imena 30 suvremenih hrvatskih pjesnika iz Hrvatske i BiH: Anđela Borčić, Boris Domagoj Biletić, Božica Gašparić, Božidar Brezinščak Bagola, Darija Žilić, Davor Grgurić, Diana Burazer, Enerika Bijač, Ivan Babić, Ivan Kramar, Krešimir Bagić, Lidija Dujić, Ljerka Car Matutinović, Luko Paljetak, Maja Kušenić Gjerek, Marijana Rukavina Jerkić, Marina Čapalija, Marina Kljajo-Radić, Milan Frčko, Miljenko Stojić, Mirko Ćurić, Natalija Vorobjeva-Hržić, Pero Pavlović, Ružica Martinović-Vlahović, Silvija Benković Peratova, Sonja Zubović, Stanko Krnjić, Tomica Bajsić, Tomislav Domović i Zvjezdana Jembrih.
Kolege bugarski pjesnici, svaki put kada objave slične knjige i antologije, vrlo korektno i reprezentativno prikažu hrvatske autore, bilo u dnevnim listovima bilo u raznim književnim časopisima. Zato navodimo imena bugarskih pjesnika u antologijskom prikazu: Andrian Zaharev, Bojan Angelov, Vanja Duševa, Genka Petrova, Georgi Angelov, Georgi Venin, Dimitar Milov, Dimitar Nikiforov, Elka Njagolova, Ivailo Balabanov, Ivaylo Terziyski, Ivan Golev, Ivan Esenski, Ivan Strandzžev, Jordan Peev, Kiril Asparuhov, Lili Kačova, Magdalena Bojadžieva, Marijana Hruza, Maja Panajotova, Nadja Popova, Niki Komedvenska, Nikolaj Sopov, Petranka Boškova, Roza Bojanova, Sašo Serafimov, Svetozar Avramov, Stela Kostova, Tanja Klisurov i Hristo Karaslavov.
Zagonetna slika
Otvorivši prvu stranicu antologije dočeka nas zagonetna slika Hriste Kraleva. Na prvi pogled ne shvaćam smisao i poruku slike. Zagledam se više u crno-bijele detalje, pogledam sliku u cijelosti, sjetim se naslova knjige i kažem si: Da, to je priroda, biljke, životinje i ljudi, a iz svemirske pozadine jedno blago, svijetlo lice motri na svijet i ljude, miluje nas pogledom i grli ispruženim rukama. Nije li to lik naše nebeske Majke!? Onda slijedi pjesma u prozi Elke Njagolove "Molitva za Majku svijeta"… Pjesnikinja vidi sebe u ranom djetinjstvu. Leži u dječjem krevetiću. Bolesna je i kroz izmaglicu vidi baku koja pali kandilo. Svjetlost joj obasjava lice na čudesan način, odozgo prema dolje, a oči joj gledaju prema gore, pravo u Bogorodičine oči. Povremeno čini znakove križa i moli se. Sva tone u molitvu. Pjesnikinja nije znala protumačiti što se to događa. Kasnije je pitala baku da joj to sve protumači. Na njezine upite baka je rekla da se molila Majci svijeta. Uz Majku svijeta stajao je njezin Sin Isus Krist. Mi bismo rekli: baka se molila nebeskoj Majci. Svaka majka u svom srcu, kaže baka, ima jedan potočić. Kada je majka zabrinuta i tužna zbog svoje djece, potočić poteče i eto suza na oči. Eto i odgovora kako je ova antologija dobila ime, a glasi - "Mama", a ne "Majka", i na bugarskom i na hrvatskom i na mnogobrojnim jezicima svijeta. Prva riječ koju dijete progovara je - mama, tata, baba… Kada kažemo "mama", mislimo na nebesku i na zemaljsku majku. Svejedno, njezina nas ljubav grije, tješi i snaži. Kada nam dođu najteži trenuci u životu, zavapimo: "Majko moja!" Eto, u tome duhu ispjevana je većina pjesama ove krasne antologije. Majka je jedna, jedina, ona zemaljska i jedna, jedina, ona nebeska. Sada jedna retrospekcija.
Poruka svijetu
Kada je bila u pripremi za tisak antologija suvremene poezije slavenskih naroda "Prinos riječima" (Slovoprinošenie), svaki uvršteni autor zamoljen je da na svome jeziku uputi poruku svim Slavenima u svijetu. Ispod toga je trebalo staviti vlastoručni potpis. Svatko neka piše slobodno, po svojoj savjesti. Računajući na to da su, u većini, Slaveni kršćani, napisao sam i potpisao: "Slaveni,/ budimo braća i sestre u Kristu,/ i stih neka teži tome idealu!" Svaki uvršteni autor se izjasnio, što je vidljivo u antologiji. Tako smo svi Slaveni u svijetu postali ravnopravni, bar u umjetnosti. A da je tako svugdje u svijetu, među svim narodima, jezicima, rasama i kulturama, zar bi bilo ratova i sukoba, zar ne bi mir vladao među svim ljudima. Sastavljači antologije su hrvatska književnica Enerika Bijač i bugarska Elka Njagolova.
