Dok se dugi igrani film o švercerima duhanom iz Hercegovine za Bosnu pod nazivom "Stigme" nalazi u postprodukcijskoj fazi, obradi tona i slike, ekipa iz širokobriješke produkcije Kadar, u Parizu snima prve kadrove za novi cjelovečernji igrano-dokumentarni film "Tihi skitnica", piše Večernji list BiH.
Radi se o poetskom igrano-dokumentarnom filmu o poznatom slikaru, grafičaru, pjesniku… Virgiliju Nevjestiću, rođenom u selu Kolo, u Tomislavgradu, koji je sahranjen u Parizu, gradu svjetlosti u kojem je ostavio najveći umjetnički pečat što su prepoznali tamošnji galeristi, kritičari, ali i akademije i muzeji.
Kompletna radnja dokumentarno-igranog filma pod sugestivnim nazivom "Tihi skitnica" bit će najvećim dijelom napravljena u prvom licu, na temelju svojih zabilješki koje je pisao više od 50 godina u svom osobnom dnevniku. Nakon Pariza, snimanje će se nastaviti u Zagrebu, Sarajevu, rodnom Tomislavgradu koji mu je bio stalna inspiracija za njegove izvanserijske grafike i slike.
Vrlo opsežan filmski narativ obuhvatit će kroz igrano-dokumentarne scene Virgilijev rani život u rodnom selu Kolo, studiranje u Zagrebu, dolazak i život u Parizu gdje je ostavio trajni trag i u kojem ga Francuska akademija znanosti i umjetnosti svrstava u najveće slikare - grafičare 20. stoljeća.
Iz njegova bogatog umjetničkog života ostao je još bogatiji umjetnički opus, kao i prijateljstva, prepiske, crteži s nekim od najvećih umjetnika toga doba od Samuela Becketta, Pabla Nerude, Miroslava Krleže, Dragutina Tadijanovića, Tina Ujevića, pjesnika Andréa de Richauda te Ezre Puonda, jednoga od najvećih modernističkih pjesnika u prvoj polovici 20. stoljeća, pa sve do umjetnika, pionira apstrakcije, dadaizma poput Hansa Hartunga, Johnnyja Friedlandera, Maxa Ernsta ili Salvadora Dalija.
Film "Tihi skitnica" u sebi ima nekoliko narativnih tijekova koji će osvijetliti najintimniju stranu života i rada Virgilija Nevjestića.
- Za razliku od većine njih koji su trbuhom za kruhom krenuli u svijet kako se više nikada ne bi vratili, Nevjestićev poriv za odlaskom nije egzistencijalno motiviran. Njegove su potrebe, kako ih je sam definirao u svom dnevniku, bile posve drugačije naravi. Stalno se na tom umjetničkom putu suočava s glađu, neimaštinom, neshvatljivošću, ali se nikada nije predavao. To je svojevrsna filmska šetnja kroz njegov intimistički život. Virgilije, kroz svoje dnevnike, osim sebe, portretira ljude i društvo u kojem se kreće, ali opisuje sociološke, egzistencijalne ili političke konture u kojima se njegov život odvija - kaže redatelj i scenarist filma Zdenko Jurilj.
