U petak 22. ožujka u prostorijama udruge Ramske zajednice Zagreb, održana je promocija zanimljive knjige o događanjima u Rami i sjevernoj Hercegovini tijekom Drugog svjetskog rata, točnije u razdoblju 1941-1944. godine. Tada su kroz Ramu prošle čak četiri
vojske, a ratna razaranja dosegla su svojevrsni maksimum. Knjigu “Prozor-Rama i sjeverna Hercegovina u vrtlogu Drugoga svjetskog rata: odjeci jednog vremena” napisao je mr. sc. Matej Škarica, novinar i komunikolog. Nakladnik je zagrebačka Alfa u Biblioteci Duh vremena.
Program predstavljanja u prepunom sjedištu Ramske zajednice vodio je novi predsjednik, povjesničar doc. dr. sc. Mijo Beljo.
Autor knjige Matej Škarica, magistar je komunikologije, ujedno i likovni umjetnik koji je oslikao ramski zavičaj, svoju djedovinu, krajeve Jablanice, Neretve i Mostara u kojima je odrastao. Škarica je napisao vrlo pitku knjigu o zahtjevnoj temi koja nije dovoljno istražena.
Posebno vrijedan ovdje dio čine svjedočenja preživjelih Ramljaka. U knjizi su uz arhivske dokumente, stručnu literaturu, usmena svjedočenja stradalnika, ali i originalne ilustracije koje na poseban način dočaravaju atmosferu tog ratnog vremena. No osim vrlo zanimljivog oslikavanja međunacionalnih odnosa, kulturnih relacija i utjecaja svjetskih ideologija na lokalnu zajednicu, ova knjiga značajna je za Hrvate diljem BiH i Hrvatske – naglasio je u uvodu Beljo.
Doc. dr. sc. Hrvoje Mandić, povjesničar, govorio je o društveno-političkim okolnostima u odnosu na prilike u Prozor-Rami i sjevernoj Hercegovini za vrijeme Drugog svjetskog rata. Naglasio je kako je proglašenje NDH na području BiH, kao i u ramskom kraju dočekano s velikim oduševljenjem, no unutranje i vanjske okolnosti nisu joj nimalo išle na ruku. Posebice u sigurnosnom pogledu. Na tom nevelikom području bilo je smješteno nekoliko vojski: Talijani, Nijemci, četnici, dok se partizani pojavljuju tek u ljeto 1942. godine. NDH je primjerice 1941. godine imala uglavnom domobrane, dok se vojne postrojbe nisu popunile i tehnički bolje
opremile. Ramljaci (Hrvati i Muslimani) stradali su u pokolju od četnika u jesen 1942. godine.
Ugroza za civilno stanovništvo postala je ogromna. Rama je nakratko pala u partizanske ruke u ožujku 1943., zatim početkom 1945. godine, no sve do 1951. godine - kada je ubijen zadnji križar – može se reći da je ondje trajao ‘’rat nakon rata’’. Razina stradanja Hrvata općenito u Hercegovini (južnim županijama) bile su dvadeset i četiri tisuće stradalih muškaraca prosječne starosti dvadeset i tri godine. Unatoč tim krajnje negativnim čimbenicima, Hrvati u Hercegovini do kraja su se borili za državotvornu ideju hrvatstva i zato su stradali – istaknuo je Mandić.
“Više od pet godina skupljao sam materijal za ovu knjigu koja ima skoro 400 stranica. Posao bi bio još i veći da sam zapisivao sve.” Uz dostupne dokumente iz Zagreba i Mostara zabilježio sam usmenu predaju pojedinih iskusnih starijih Ramljaka koji su u to doba bili djeca i mladići. Poput moga djeda Nikole, koji je bio hrvatski vojnik u 369. njemačkoj diviziji, preživio Križni put i zabrobljenički logor u Požegi. Također i djed s mamine strane te njegova braća koj su svojim očima gledali pad Prozora, zarobljavanje stotina talijnskih vojnika, kasniju nestašicu hrane i lijekova u čitavom opustjelom kraju. Na sličan način stradalo je na stotine Hrvata i
Muslimana iz Rame koji su bili unovačeni ili zarobljeni nakon doista teških borbi. Svi su oni dijelili sličnu sudbinu prepunu neizvjesnosti. Nažalost, neki se nikad nisu vratili svojim domovima ili im se gubi trag. Najpoznatiji događaj bio je u ljeto i jesen 1942. godine kada je ramski kraj pogodio veliki četnički pokolj preko 1500 Ramljaka, potom i žestoka bitka za Prozor u zimu 1943. – naveo je autor Škarica.
Autor je naglasio kako je od zaborava htio sačuvati svjedočenja starih ljudi, a prenijeti novim mladim generacijama koje ne čitaju toliko već su ‘’samo u mobitelima’’. Iako je rođen 1981., studirao novinarstvo i komunikologiju, ovu knjigu napisao je kako kaže – da se povijest u najgorem obliku ne ponovi – kao što se ponovila 1992. i 1993. godine. Oslikao je tako naslovnicu knjige planinama koje okružuju ramski kraj, rijekom, samostanom i pratećim simbolima. Jedini svjetionik ondje bio je i ostao franjevački samostan i obnovljena crkva na Šćitu.
