BEOGRAD - Svijetom vlada ideja: kadija te tuži, kadija ti sudi. Budući smo u svakom aspektu tumačenja međunarodnog prava - u pravu, ovdje je Sud u Haagu učinio jedno zlodjelo, koje po njima nije zlodjelo, jer je u funkciji politike - ogovorio je beogradskom dnevniku Večernje novosti Emir Kusturica zamoljen zakomentar mišljenja Međunarodnog suda pravde u kojemu se kaže da proglašena neovisnost Kosova nije u suprotnosti s međunarodnim pravom i tim je činom Srbiji Kosovo postalo još nedostižnije. Kusturica je sumnjičav prema Kosovu u sastavu Srbije jer su se svi urotili protiv Srbije koja je u pravu.
- Ako ne može proći politika nove vlasti u kojoj na najciviliziraniji način ne pristajemo da Kosovo više ne bude dio Srbije, onda pitanje opstanka nije vezano samo za Kosovo, već za ukupnu našu budućnost. Jednostavno, Kosovo je strateška točka i svaka priča koja ne uvažava tu činjenicu - pada u vodu. To je vojno-starateški cilj oko kojega se stvara sve što treba upotpuniti tu sliku. Svijet pokreće ratna ekonomija. Na njenim obroncima su institucije koje nas uvjeravaju kako su i bombe anđeli. Ljudska historija nije historija pravde, već nasilja. Kako se naviknuti na to da je gubitak Kosova historija nasilja u kome se pokreću svi mehanizmi svijeta kako bi te uvjerili da si ti taj tko je kriv, a ne oni? - pojasnio je Kusturica, ali drži kako su i sami Srbi krivi jer su dozvolili da Albanci na Kosovu postanu većinski narod.
- Dijelimo tu krivicu zato što nismo bili dovoljno privlačni za Albance niti za druge. S tim što naša privlačnost nije igrala ulogu, jer naš sustav nema moć apsorpcije. U zapadnim zemljama pale se lampice kada, primjerice, nefrancuzi, nebritanci ili nedanci pređu deset posto populacije. Evo, Slovenci najnormalnije zabrane Ciganima da žive na jednom području. Digne se doduše njihov predsjednik kako bi pokazao kako je human, ali praksa te Cigane otjera. Francuzi uzvišenošću svojih avenija i katedrala i historije osiguravaju učinkovito sustavno rješenje kada se pojavi više od deset posto nefrancuza. Kod nas to ne postoji, jer smo mi na razmeđi na kojoj klizište vuče, ma šta netko pokušao napraviti. Da li kao Milošević, pa završi u Haagu, ili kao Tadić koji diplomatskim metodama apelira na tuđu savjest da progovori na moralnoj razini. Ali, ta savjest nikako se ne budi. Izgleda da za nas postoji samo štap. Nikako da zagrizemo mrkvu... - razmišlja Kusturica dodajući da je problem Srba "što brzo zaboravljamo".
Na pitanje namjerava li barem na jedno popodne u rodno Sarajevo, odgovorio je "ni na kavu".
-Ne. Nema tu ni draži. Da postoji neka potreba, to bi se i dogodilo. Ne može se živjeti u kraju u kojemu čovjek ne može ni kavu popiti s dogovorom. Sve mislim drukčije od njih, a nemam ništa protiv njih. Tajna je samo u tome što sam ja vjerovao kako Sarajevo ne smije ući u rat po svaku cijenu - kaže Kusturica. Dodao je kako mu je drago što se pomirio s Abdulahom Sidranom, scenaristom njegovih najvećih filmskih uspjeha i "ako se nađe vremena i novca, radit ćemo ponovno zajedno".
Preuzeto sa www.vecernji.hr
