Većina nas je upoznata s četiri glavne boje očiju: smeđa, plava, lješnjak smeđa i zelena. Godinama su zelene oči bile smatrane najrjeđima, prisutne kod oko 2 posto svjetske populacije. Iako su bile na vrhu ljestvice rijetkosti, čini se da se pojavio novi izazivač za ovu titulu.
Prema najnovijim istraživanjima, znanstvenici su sada identificirali sivu boju očiju kao najrjeđu, nadmašujući zelene oči. Do sada se siva boja smatrala dijelom spektra plavih očiju, ali nova kalibracija definicija dovela je do izdvajanja sive boje kao zasebne kategorije. Ova promjena definicija može izazvati različite reakcije. Dok bi osobe sa zelenim očima mogle osjećati blagu ljutnju zbog gubitka titule najrjeđih očiju, oni s plavim očima sada imaju konkurenciju u obliku sive. Za većinu ljudi sa smeđim očima, ova vijest može djelovati poput gledanja dvoboja između plemića, budući da su smeđe oči daleko najčešće, čineći između 55 i 79 posto svjetske populacije, prema podacima VeryWell Health.
Plave oči, koje čine između 8 i 10 posto globalne populacije, često se miješaju sa sivim očima zbog niske količine melanina i sposobnosti apsorbiranja dužih valnih duljina svjetlosti. Slična učestalost ima i lješnjak smeđa boja očiju, koja se također može pratiti do jednog zajedničkog pretka. U Sjedinjenim Američkim Državama plave oči su nešto češće, s 27 posto populacije, dok lješnjak smeđe čine 18 posto. Siva boja očiju, kao najnoviji dodatak kategoriji, čini manje od 1 posto stanovništva kako u SAD-u tako i globalno. Ova nova kategorizacija boja očiju otvara prostor za daljnje istraživanje genetskih i bioloških čimbenika koji utječu na boju irisa, što je nasljedna osobina.
Više gena utječe na boju i nijansu očiju, stvarajući jedinstvenu pigmentaciju za svaku osobu, piše klik.hr. Ovaj pomak u razumijevanju boja očiju potiče nas na dublje promišljanje o genetskoj raznolikosti i nasljeđivanju. Dok se prilagođavamo novim znanstvenim saznanjima, važno je razmotriti kako ove promjene utječu na naše shvaćanje ljudske biologije i identiteta.
