Rijetke su situacije u svijetu u kojima netko, kao osobni humanitarac, financira izgradnju nekoliko pravih malih naselja i u koje se smjesti stotinjak, većinom prognaničkih, obitelji iz srednje Bosne i regije Konjica.Tako je to doslovce spas za sve te napaćene obitelji koje su se od progonstva iz svojih domova skoro 17 godina povlačili po neuvjetnim kolektivnim centrima, kakav je onaj u Tasovčićima kod Čapljine.
Spasonosni smještaj
A taj spasonosni smještaj za napaćene prognanike je i novo naselje sa 20-ak lijepo uređenih kućica u čapljinskom naselju Modrič - Počitelj brdo. To je već drugo takvo naselje na tom dijelu čapljinske općine, a izgrađeno je zahvaljujući časnoj sestri Jozefini iz Engleske koja inače godinama pomaže hrvatske prognanike na području općine Čapljina. Uz hranu, odjeću i novac sestra Jozefina se angažirala i na gradnji ovih novih naselja a u čemu joj uvelike pomažu dobri ljudi i humanitarci iz Engleske ali i cijele Europe. Tako je ovo već treće naselje u Čapljini iza kojeg stoji sestra Jozefina a koja inače nikada nije željela da se oko toga medijski eksponira. ”Bog nam je svima svjedok i neka se ovi ljudi kvalitetno smjeste i tako imaju bolji život”, kratka je poruka sestre Jozefine.
Kipovi svetaca
U sredini svakog tog novog naselja izgrađeni su mali trgovi sa kipovima svetaca ispred kojih se okupljaju mještani u molitvi i oni koji im dođu u posjet. U ovom najnovijem naselju to je kip svetog Josipa pa ga njegovi novi stanovnici neslužbeno i zovu “Josipovo naselje” jer je on njihov zaštitnik. ”Umrijet ću, ali neću zaboraviti sve ono što sam nažalost ostavio u svom Drenoviku kod Kaknja. Sve što smo godinama stvarali sada je porušeno i uopće nema uvjeta za povratak. Sada nam je ova kuća kao neki dar s neba i moramo biti zadovoljni jer je ovo dosta bolji smještaj od onih koji smo imali do sada”, govori nam Jozo Bogeljić dok sa suprugom šeta po novom naselju.
”Ma dobro je ovo ali je problem što ovo nije naše trajno vlasništvo. Točnije, ovo je naše dok smo ja i supruga živi, a kada umremo to ne mogu naslijediti naša djeca. A obitelj smo poginulog branitelja i godinama smo bili u onom kampu u Tasovčićima. U svom selu Grmače kod Kaknja imali smo kuću s tri kata, a evo danas se moramo zadovoljiti i ovom prizemnicom. Bože zdravlja”, skoro u glas govore supružnici Ilija i Jela Grmača koji su oko svoje kuće u “Josipovom naselju” zasadili dosta prelijepog cvijeća, a kao i susjedi imaju svoj vrt sa zasađenim voćem i povrćem. I mi se slažemo. Bože zdravlja. A sve ostalo će doći, djeca neće naslijediti ovu kuću, ali nadamo se, i vjerujemo da će se neko rješenje pronaći. Uz ljubav i slogu sve dođe na svoje.
