Mostarci na Facebooku pokrenuli su elektronički ustanak, nakon što im je Muhamed Filipović-Tunjo doturio „streljivo“ izjavom na jednoj od TV kuća: “Ako u Mostaru dođe do majorizacije Bošnjaka, egzil ovog naroda je izvjestan, što znači da više nema BiH...” Nakon ove njegove izjave Mostarci su krenuli u neku vrstu elektroničkog ustanka. No, zanimljivo je čuti što o stanju u Mostaru misle neki njegovi građani koji žive u njemu i u inozemstvu.

Grad svih Mostaraca

Prema riječima Milana Jovičića, mr elektrotehnike, nema Mostara kao odnosa samo dvije etničke zajednice, bošnjačke i hrvatske, koje vladaju s duboko ukorijenjenim suprotnostima međusobnih interesa, bez interesa i sudjelovanja legitimnih predstavnika i srpskog naroda, trećeg konstitutivnog činitelja. - Kao Srbina, moja jedina domovina je BiH, a Mostar grad moga života, stoga poručujem da nitko nije pozvaniji odlučivati o Mostaru prije i mimo samih Mostaraca. Brojni novo pridošli stanovnici, koji su se ovdje našli silom prilika umjesto onih koji su morali otići, donijeli su sa sobom i traume ratnih žrtava ili su sami žrtve političko-etničke manipulacije, ne mogu naći rješenje za multietnički Mostar.

Nametnuti Statut Mostaru od Visokog predstavnika osigurao je “jedinstveno podijeljeni” grad sa svim manjkavostima i nedorečenim rješenjima. Zato su i nužne njegove promjene. Poštujući odluku Ustavnog suda i realizaciju usvojenih rješenja svima mora biti jasno da samo izborni sustav u okolnostima u kojima se Mostar nalazi može regulirati interese njegovih konstitutivnih naroda i građana pojedinačno, smatra Jovičić. 
Slično misli i Ivan Džidić, inženjer elektrotehnike, publicist, koji živi u Beogradu. - Mostar je, kad se sabere sve do uništenja, način na koji je uništavano i posljedice - najtužniji grad na nekadašnjim yu-prostorima.

A tuga je najteža bolest, za nju lijeka nema. Ipak, jednom će, u nekoj budućnosti, neki novi mladi ljudi htjeti saznati kako je bilo nekada. Zagrebat će ispod površine. I to što će oni saznati i kasnije ostaviti da se pamti, ta istina je jedino što bi moglo biti nekakav lijek - smatra Džidić. Amela Plagman Ugljen, dr međunarodnih studija i odnosa, savjetnik vladinih i nevladinih US i njemačkih organizacija za pitanja BiH i šire, Peking – Florida pojašnjava kako je pokrenut “elektronički ustanak“ za Mostar.  
- Osnovani smo na facebook adresi “NE Ponovnoj Podjeli Mostara - Say NO on try to divide the city of Mostar again” kao građansko udruženje otvoreno svim Mostarcima i Mostarkama po ljubavi, rođenju ili privrženosti, znači i prijateljima Mostara.

Mostar ide ponovno u izbore kao “grad slučaj, grad apatije, ravnodušnosti i nejedinstva”. Već 20 godina nacionalne stranke taktički koriste prefikse i neuke, ravnodušne da predizborno zatalasaju i pokupe glasove. Ono što se posljednjih godina pokreće u gradu mlako i uz dozu straha, preuzela je sada mlađa i dijaspora srednjih godina - emigranti koji su otišli kao Mostaroljubi, srca puna ljubavi, gorčine i gnjeva zbog rata i onog što se dogodilo. Ta generacija prekinutih mladosti, danas jako obrazovana i uspješna. Sada ćemo ići polako, a sigurno i nećemo posustati. S tim svi mogu računati, naglašava Amela Plagman Ugljen.

Statut ukinuti

Svima je jasno kako je Statut grada koji je nametnuo bivši predstavnik u BiH Paddy Ashdown generator svih problema i podjela u Mostaru. Taj Statut i dalje krši osnovna prava ljudi u ovom grad, a Ustavni sud je donio presudu kroz koju je jasno kako ta “luđačka košulja” krši i Ustav ove zemlje. I u slučaju Mostara se pokazalo kako nametanje rješenja nije dobar put, te kako je Mostar upravo zbog katastrofalnog Statuta zapao u tolike probleme da više nije jasno tko ih i kako može riješiti. Lokalni političari su do sada pokazali kako nemaju dovoljno snage ni volje da izađu iz ovih problema, a nametanja novih rješenja više neće biti.

Sada i dijaspora traži da Mostar bude jedna izborana jedinica, da grad bude jedinstven, a ne “grad - slučaj”.

Uređaj koji mnogi imaju kod kuće mogao bi biti izvor ozbiljnih zdravstvenih problema: ‘Odmah ga isključite ili bacite’