“Kako su nas u prvom Daytonu željeli žive pokopati, tako i sada žele reći da ne postojimo. Ali mi ponavljamo: Tu smo!”. Na taj je način vrhbosanski nadbiskup poručio u povodu brojnih iskušenja s kojima se suočavaju Hrvati katolici u BiH nakon Daytona. Napose se to odnosi na posljednje desetljeće kada im se nasilno biraju predstavnici, nameće vlast, kršenje Ustava koji štiti sve građana, a tako i Hrvate proglašava legalnim valjda koristeći onu matricu iz bivšeg režima ‘Nećemo se držati zakona kao pijan plota’. To je logika koja vrijedi kada se položaj Hrvata treba dodatno obezvrijediti, ponos dodatno poniziti a budućnost posve obesmisliti. Kao i svih ranijih godina uvijek je bilo sekundanata narušavanja pozicije Hrvata, no nikada do sada međunarodna zajednica nije to prepuštala lokalnim igračima.
Sužen prostor
Sve do uspostave platformaške vlasti u koju su ušli oni koji su u izbornoj kampanji poručivali ‘Neću izdati ja’. Živku Budimiru je omogućeno da poruši sve postulate demokracije, parlamentarizam, ustavne odredbe i zaključi kako on smatra da se rekonstrukcija vlasti ne treba dogoditi. Nikakvo objašnjenje za to nije ponudio, izuzev što očito nije dobio dovoljno dobru ponudu zarad koje bi bio spreman ponovno izdati, ali ovoga puta navodno interese grupacije i stranke, kojoj je, opet navodno, još uvijek član. Nakon jučerašnje poruke koju podržava i dio međunarodne uprave, hrvatskim političkim strankama i hrvatskim institucijama ne postoji prevelika mogućnost izbora. Izuzev što su navodno opet osudili potez Budimira, posve je jasno da ova pozicija jedino ne odgovara i nije u skladu legitimne hrvatske političke volje.
Prešutna potpora
Samo prije dva dana ta ista vlada, koja se navodno razišla, donijela je niz odluka koje su kompromis želja navodno nepostojeće parlamentarne većine. Sada je više mogućih scenarija koji bi se mogli povući budući je malo vjerojatno kako će se kriza u FBiH okončati tako brzo i ispraviti nepravda prema Hrvatima. Jasno je da neulazak u vlast i vegetiranje u interesu SDP-a u parlamentu potpuno ruši koncept razumnog stava. Nepostojanje odgovora bio bi pak signal da Hrvati u BiH nisu politički faktor i da i u eventualnim unutarnjem preslagivanju u FBiH ne mogu zaustaviti dalje srozavanje pozicije. U najmanju ruku, ono što mogu donijeti hrvatske političke stranke je hitno sazivanje HNS-a te određivanje jasne strategije kako se postaviti prema vlasti, ali i budućnosti svoga naroda u smislu organiziranja. Dosadašnja politika tihe diplomacije, pokušaja sustavne promjene stanje nije međutim urodila plodom. Čak su se i djelomični ustupci s promjenama državnog Vijeća ministara prije nego li je došlo do smjene Vlade FBiH, pokazali kao krajnje neučinkoviti. Unatoč ovoj vrlo slaboj poziciji, Hrvati imaju velike mogućnosti i dalje voditi procese na način kako to stranci dopušta Budimirima od blokada državnih institucija, potpune paralize FBiH i konačnog otvaranja rješenja hrvatskog pitanja koje se najsnažnije od sviju do sada upravo otvorilo kroz nametanje nenarodne vlasti. U suprotnom priznat će kapitulaciju i da je FBiH isključivo bošnjački entitet.
Bez kukanja i plakanja - u sukob s nepravdom, omalovazavanjem, ponizavanjem; ali u borbu za jednakopravnost, sve slobode i jednakosti!