– Reći ću vam ukratko što želite pod jednim uvjetom. Ne pokušavajte doznati moj stvarni identitet, niti grad u kojemu živim – rekao mi je glas s druge strane žice koji me je u četvrtak navečer, malo poslije 23 sata, nazvao na mobitel sa skrivenog broja.
Bio je to, kako se lažno predstavio, Alejandro, bloger iz Meksika koji na svojoj internetskoj stranici svakodnevno objavljuje vijesti o ubojstvima i otmicama koje diljem zemlje provode narkokarteli. Nekoliko sam dana, naime, pokušavao doći u kontakt s bilo kojim meksičkim novinarom ili blogerom koji prati zbivanja u narkopodzemlju. Bezuspješno. Ljudi su uplašeni, i to s punim pravom. Prije desetak dana narkobande zaklale su i objesile s mosta u Ciudad de Mexicu dvoje novinara koji su na svojim Facebook profilima komentirali nedavne narkookršaje u gradu, a nepuna 24 sata prije negoli me je Alejandro nazvao, odrezali su glavu jednoj novinarki i poslali je obitelji, zajedno s porukom da će tako proći svi koji guraju nos gdje mu nije mjesto.
Strah među novinarima
Nadao sam se preko redakcija najvećih dnevnih novina i časopisa u Meksiku doći do novinara ili urednika koji bi barem u nekoliko crtica opisali koliki strah ili neizvjesnost proživljavaju svakoga dana. Bez uspjeha. Redom bi, bez pozdrava, prekidali telefonsku vezu čim bi čuli što želim, dok je jedna od urednica vodećeg meksičkog časopisa poručila da se uzalud trudim.
– Pomogla bih vam, ali ne možemo o tome razgovarati, nikoga nećete naći. Nije nam svejedno, ni svoje članke više ne potpisujemo – rekla je prije negoli je prekinula vezu. Već sam izgubio svaku nadu, ali sam ipak pokušao još posljednji put. Poslao sam na anonimnu hotmail internetsku adresu zahtjev za intervju sa svojim brojem mobitela, a za nekoliko je sati zazvonio telefon.
– Stvarna slika Meksika puno je gora negoli se to čini vama. Svjetske agencije svakodnevno objavljuju vijesti o ubojstvima ili napadima, ali to je tek kap u moru onoga što se doista događa ovdje. Ne mogu vam dovoljno jasno objasniti sav užas koji se provodi. Prije dva dana, u pokrajnjoj su ulici Monterreya ubijene majka i kći. Narkotrafikanti su im odrezali udove, rasporili trbuhe i tako ih ostavili. Nekoliko sati potom, šesnaestogodišnjaku u Guerreru banditi su odrezali glavu i obje šake, pa tako unakaženo tijelo ostavili pokraj ceste. O tome nećete moći čitati u stranom tisku, to nećete vidjeti na stranim televizijama. A upravo se to svakodnevno događa kod nas – kaže Alejandro, napomenuvši odmah da mu to nije pravo ime.
Ovaj je meksički student novinarstva, kojemu se po glasu čuje da je u ranim dvadesetim godinama, sa svojim prijateljem, inače računalnim inženjerom, prije nepune dvije godine pokrenuo blog na kojemu je moguće doznati prave razmjere pokolja koji potresaju Meksiko. Na adresi www.blogdelnarco.com objavljuju samo provjerene vijesti s pratećim fotografijama koje im, preko anonimnog e-maila, šalju čitatelji diljem zemlje.
Ne tražimo ime, već snimke
– Radimo u punoj tajnosti. Nitko ne zna da mi vodimo ovaj blog, čak ni članovi naših obitelji. Moja majka nema pojma da iz svoje sobe vodim blog zbog kojeg bi narkobande ubile i mene, i nju, i sve ostale članove obitelji. Anonimnost je osnova, a nju dajemo našim suradnicima.
Šalju nam fotografije preko hotmaila, ali ne zanima nas njihovo ime jer nam je svima jasno da ne bi dugo poživjeli. Narkobande okrutno ubijaju svakoga za koga posumnjaju da objavljuje bilo kakve vijesti vezane uz njih – kaže Alejandro.
Dok smo razgovarali, Alejandru je na mail pristigla poruka o mladiću i djevojci koji su ubijeni, a potom vezanih ruku izbačeni u kanal u središtu grada Guerrera. Uz poruku bile su priložene i fotografije, a cijeli je materijal za dvadesetak minuta osvanuo na blogu.
– Tako je svakoga dana. Dnevno dobijemo po pet ili šest sličnih poruka, i tek se tada vidi koliki se horor ovdje odvija – kaže Alejandro koji je blog osnovao upravo kako bi pokušao pokazati svijetu crnu istinu o Meksiku.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
