Kardinal Joachim Meisner iz Kölna, jedan od najbližih prijatelja pape Benedikta XVI., u razgovoru za Frankfurter Rundschau izjavio je da je predložio papi da smijeni kardinala Tarcisija Bertonea.
– Vidjelo se da je nesposoban za ulogu državnog tajnika – izjavio je Meisner i dodao da je Benedikt XVI. odbacio taj njegov prijedlog.
Bilo je i drugih kardinala koji su savjetovali papi da Bertonea makne s položaja državnog tajnika.
Na pitanje tko bi mogao biti papa Meisner je odgovrio da bi to trebala biti osoba kulture slične onoj koju ima Joseph Ratzinger.
Mlađi i zdravi papa
– Trebao bi imati veliko ljudsko iskustvo i posebno treba biti dobra zdravlja. Ne smije biti stariji od 70 godina – rekao je kardinal Meisner koji je dodao da mu je u jednom privatnom razgovoru Ivan Pavao II. kazao da je za teološki profil njegova pontifikata zaslužan Joseph Ratzinger.
Na pitanje je li Benediktu XVI. nedostajao netko tko bi imao ulogu koju je on imao za Wojtylu Meisner je odgovorio: – Državni tajnik nije zajamčio tu ulogu. U vrijeme slučaja Williamson (Richard Williamson, britanski biskup lefebvrijanac izazvao je skandal 2009. svojim revizionističkim držanjem prema holokaustu) otišao sam u svoje i uime više drugih kardinala papi i kazao mu: “Svetosti, morate učiniti da kardinal Bertone podnese ostavku!
On je odgovoran za slučaj za slučaj Williamson, kao što bi bio slučaj s nekom sekularnom vladom”. Papa me pogledao i odgovorio: “Slušaj me dobro! Bertone ostaje! Dosta, dosta, dosta!”. Nakon toga više nisam dirnuo taj argument. To je tipično. Ratzingeri su lojalni, a to im ne čini život laganim.
Dakle, njemački kardinal Joachim Meisner uime još nekolicine kardinala tražio je promjene na vatikanskom vrhu, ali Benedikt XVI. nije htio, premda je mogao, Bertonea umiroviti prije tri godine kada je navršio 75 godina, udaljiti svoga suradnika još iz vremena kada je bio pročelnik Kongregacije za nauk vjere.
Dogma o nepogrešivosti
Benedikt XVI. će u 20 sati 28. veljače ponovno biti jednostavno Joseph Ratzinger i više neće imati mogućnost upotrebe dogme o nepogrešivosti pape. Ta dogma bila je predmetom polemika ne samo unutar Katoličke crkve, već posebno u kršćanskom svijetu, u drugim kršćanskim crkvama i zajednicima.
Dogmu o papinskoj nepogrešivosti usvojio je Prvi vatikanski koncil 1870. godine. Ona se odnosi samo kada Papa potvrđuje istinu u vjeri i moralu. Dakle odnosi se samo na pitanje vjere i morala, a što ne znači da Papa ne može pogriješiti ili biti griješan.
>>Zakulisne igre u Vatikanu: Kardinali su skovali zavjeru
>> Sve o odlasku Pape pročitajte u našem specijalu
Preuzeto sa www.vecernji.hr
