Jakob Finci, predsjednik Židovske zajednice u BiH, govori o nedavno završenom Međureligijskom skupu u Sarajevu, položaju manjina, ljudskim pravima te sapunici oko provedbe presude Europskog suda za ljudska prava.
Gospodine Finci, nedavno završeni Međunarodni religijski skup u Sarajevu izazvao je veliku pozornost, kako domaće, tako svjetske javnosti. Kolika je uopće vrijednost dijaloga, a ta riječ se mogla često čuti ovih dana?
Ova konferencija koja se nekima može učiniti samo kao parada, prikazivanje zajedništva među vjerskim zajednicama bila je od velike koristi jer su se na jednom mjestu sreli vjerski velikodostojnici. Nije samo riječ o predstavnicima četiri religije iz BiH, nego su u Sarajevu došli predstavnici drugih vjerskih zajednica, između ostalih, i onih koje nazivamo “malim” zajednicama, mada pokrivaju nekoliko stotina milijuna vjernika. Upravo je razmjena mišljenja pomogla da se uvjerimo kako su sve vjerske zajednice na istom fonu, da sve vjerske knjige propovijedaju mir i poštivanje drugoga i drukčijega, a da je samo na nama ljudima, vjernicima ili onima koji se predstavljaju kad im treba da su vjernici, da poštujemo ono u što vjerujemo i da se molimo jednom jedinom Bogu. Naravno, to nije lako jer se često ponašamo veoma pragmatično i zaboravljamo da stvari koje ponekad činimo u suprotnosti su s onim što religija propovijeda. Vjerojatno je to u ljudskoj prirodi da čovjek bude onakav kakav jeste, a na nama je da pokušamo da mu objasnimo koliko je važno poštivati drugog i drukčijeg, ne samo tolerirati, već poštovati i drukčije mišljenje.
Ipak, na jednom od panela rekli ste “kako nas nitko ne treba učiti suživotu, jer mi to odavno živimo”. Nekima je to zvučalo provokativno, no možete li prokomentirati te Vaše riječi?
Jednostavno, mi ovdje već godinama imamo prisutnu međunarodnu zajednicu, i osobno držim da je to dobro jer nam mogu pomoći u rješavanju nekih problema. Međutim, istodobno, nakon ratnog sukoba na ovim prostorima međunarodna zajednica je zauzela stav i mišljenje kako mi ovdje mrzimo jedni druge, ne znamo živjeti jedni s drugima, te da nas moraju naučiti što suživot. No, pri tome zaboravljaju da na ovim prostorima pripadnici različitih religija žive zajedno preko 500 godina, te da u tom zajedničkom življenju nije bilo sukoba na etničkoj ili vjerskoj osnovi. Mi smo se uvijek sukobljavali na političkoj liniji ili na liniji razdvajanja dva carstva koja su se doticala na ovim prostorima, pa smo se pod različitim zastavama borili za nešto što nije bio naš izravni interes. I u Drugom svjetskom ratu na obje strane mogu se naći pripadnici sva tri naroda i vjerske zajednice i možemo se uvjeravati tko je bio na krivoj strani, ali je očito da nisu ni svi Bošnjaci, Srbi i Hrvati bili samo na jednoj strani, nego su se mogli naći na objema sukobljenim stranama. Upravo je to bio povod da kažem kako nam ne trebaju instruktori da nas uče kako da živimo zajedno, jer uvijek smo živjeli zajedno, i danas živimo zajedno, a to je i bila glavna poruka ove konferencije. Upravo u tom zajedništvu je sadržana budućnost, ne samo Sarajeva i BiH, već i Europe. Ako tri velike religije ne mogu zajedno živjeti u BiH, kako će onda opstati Europa u kojoj živi 27 naroda i u kojoj se govore 23 različita jezika. Budućnost BiH je u ujedinjenoj Europi, a čini se da su to najbolje shvatili naši prijatelji iz susjedne Republike Hrvatske i zbog toga su na pragu ulaska u EU.
Većina izvješća o stanju ljudskih prava u BiH otkrivaju kako se i dalje krše mnoga prava. U kojim segmentima se po Vama najviše krše ljudska prva u BiH?
U Bosni i Hercegovini je došlo do zamjene teza, pa se ljudska prava koja su pojedinačna i pripadaju svakom građaninu zamjenjuju s pravima naroda. Uvijek se govori o pravu mog naroda, a nikada ne govorimo o pravima pojedinaca. Zato je čini se vrlo važna i presuda Europskog suda u slučaju “Sejdić i Finci”, koja pokazuje da svi građani jedne zemlje moraju biti ravnopravni. To piše i u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, protokolu 12. europske konvencije koju je BiH prihvatila i potpisala, u kojima se jasno kaže da sva mjesta koja se popunjavaju izborima moraju biti ravnopravno otvorena svim građanima bez obzira na etničku pripadnost i vjeroispovijed, spol ili bilo koje drugo određenje. Upravo je to bio razloga što je ovaj postupak i pokrenut da se dokaže kako u ovoj zemlji svi moramo biti ravnopravni pa i kad se radi o izboru članova predsjedništva, da to ne može biti rezervirano samo za jednog Srbina iz RS-a i jednog Bošnjaka i Hrvata iz FBiH, nego da svi građani imaju pravo da se kandidiraju. Mi imamo slučajeve da primjerice Hrvati nisu zadovoljni izborom hrvatskog člana predsjedništva, jer dolaze i druge političke opcije. Međutim, ono što je dobro, to je što se sve političke stranke u BiH slažu da presudu treba provesti, što znači poštivati ljudska prava. Dosad se nije čuo niti jedan glas protiv, što je također dobro. Sreća je što je to tako, jedino je pitanje kako tehnički i pravno usuglasiti presudu s našim ustavom i zbornim zakonom. Rok za provedbu je probijen, a u međuvremenu smo dobili nekoliko novih ili bolje reći starih prijedloga u novoj formi od pojedinih političkih stranka. Na taj način smo se ponovno pred Europom pokazali kako partner koji ne drži do obećanja. Podsjećam da smo mi još 2002. godine, kada smo ušli u Vijeće Europe, obvezali se kako ćemo usuglasiti naša akta s Europskom konvencijom. Zatim 2005. godine Venecijanska komisija nam je dala prijedloge i ukazala da naš Ustav ne odgovara europskom, a 2008. smo ponovno potpisali s EU-om kroz SSP svoju obvezu da ćemo naša akta usuglasiti s Europskim standardima, što ni do danas nije učinjeno. To me sve podsjeća na izreku “Car je gol”. Mi znamo daje car gol, mi znamo da naš izborni zakon i ustavna regulativa ne odgovaraju europskim standardima, ali istodobno ili se nema volje i snage da se presuda provede i da napokon postanemo demokratska zemlja poštivajući ljudska prava svakog pojedinca.
Kakvu poruku BiH šalje ovakvim ponašanjem i nedosljednošću?
Mislim da je to ružna poruka prema Europi, i ona je dvojaka. S jedne strane, ljudska prava ne znače ništa, pojedinac ne postoji, postoji samo grupa, konkretno tri konstitutivna naroda. Pojedinac nije ničija briga unatoč činjenici da pojedinci pripadaju tim narodima. S druge strane, šaljemo i ružnu poruku prema kojoj smo zemlja neozbiljnih političara, jer smo prije toga stavili potpis na nešto što je već odavno trebalo realizirati, a to nije učinjeno. Štoviše, sami sebi smo davali rokove, a nismo ih bili u stanju ispuniti. To samo govori koliko smo neozbiljan partner u odnosima s Europskom unijom.
Krajem listopada bi se trebao održati probni popis stanovništva, a iduće godine i pravi popis. Prema Vašim saznanjima, manipulira li se nacionalnim manjinama u BiH?
U BiH se manipulira sa svime. Manipulira se i s manjinama i s većinama. Nerijetko imamo slučajeve da ljudi s čistim islamskim imenom i prezimenom često se deklariraju kao Hrvati, kako bi zauzeli fotelju. Znači, nama ništa ne znači nacionalno izjašnjavanje. Možemo se izjašnjavati onako kako je od slučaja do slučaja potrebno. Ima drugih primjera, stoga držim da će biti dobro da se na predstojećem popisu stanovništva ljudi izjasne po svom nacionalnom osjećaju. Znam da će biti i onih koji će se izjasniti kao ljudsko biće, Europljanin, Bosanac ili Hercegovac. Međutim, naš pravni sustav poznaje čitav niz situacija u kojima se za mnoga mjesta traže isključivo zastupljenost konstitutivnih naroda, i tu će biti vrlo važno imati za svagda tko je tko, i da više nemamo prelivoda koji će se kada im odgovara, izjašnjavati se kao Bošnjak, a kad im ne odgovara, onda će biti Hrvat ili Srbin, a kada im ništa od toga ne odgovara, pišu da su ateisti.
Nedavno ste izjavili da BiH ima većih problema od provedbe presude Europskog suda. Na koje ste probleme ciljali?
Tko god živi u ovoj zemlji, poznato mu je kako je primarni problem korupcija. Drugi veliki problem je ogromna nezaposlenost, a treći veliki problem je sve veće siromaštvo. Svi ti problemi daleko su važniji i teži za rješavanje presude “Sejdić i Finci”. Naime, provedbom ove odluke mi ćemo pred svijetom pokazati kako smo demokratska zemlja koja poštuje ljudska prava. Međutim, to neće smanjiti korupciju, neće pomoći da mirovine budu veće, niti će se smanjiti stopa siromaštva. Političarima je lakše teoretizirati oko provedbe presude nego se uhvatiti u koštac s problemima koji opterećuju većinu građana ove zemlje.
