U dijelu crnogorskih medija posjet iz Beograda – predsjednik Tomislav Nikolić ovih dana bio je u Podgorici – jako je pohvaljen, jer je Nikolićeva poruka iščitana kao poruka Srbima u Crnoj Gori da je to njihova domovina i, sve u svemu, komentira se da je Nikolić djelovao sasvim prijateljski prema odnedavno samostalnoj državi, dok je Boris Tadić bio destruktivan, radeći protiv Crne Gore. Tako govori glavni urednik podgoričkog dnevnog lista “Pobjeda” Srđan Kusovac, novinar crnogorsko-hrvatskih korijena. Trenutačno nema srpskih predstavnika u vlasti Crne Gore, a Nikolić traži da se Srbi priključe vlasti. Znači li to stabiliziranje Crne Gore, posljednje države koja je napustila Beograd, nevelike države sa 625 tisuća stanovnika u kojoj Crnogorci ne prelaze polovicu stanovništva?
Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, u toj se primorskoj državi 45 posto stanovnika izjašnjava kao Crnogorci, a 29 posto kao Srbi. Srpske stranke čine opoziciju vlasti, tako da su Srbi glavna oporba crnogorskom višedesetljetnom vladaru Mili Đukanoviću. No, zanimljivo je da nakon 2. svjetskog rata, na prvom popisu 1948. godine, Srba u Crnoj Gori gotovo i nije bilo, 91 posto stanovništva izjavilo je da su Crnogorci, a 1,8 posto (samo 6,7 tisuća) bili su Srbi. To je razumljivo zna li se da je to bilo prvi put nakon pripajanja Crne Gore Srbiji 1918. godine, dakle nakon 30 godina, da su Crnogorci smjeli reći što su. U ljeto 2011. godine Crna Gora donijela je i zakon o dinastiji Petrović-Njegoš u kojem je jedna rečenica koja je jako zasmetala ušima u Beogradu, jer je rečeno da je Srbija 1918. godine anektirala Crnu Goru, što je povijesno zapravo teško osporiti.
Nestajanje države
A i posljedice su bile praktično nestajanje Crne Gore unutar nove države. Velikosrpski raspoloženi političari zato su bijesni na Tita pod čijom je vlašću Crna Gora opet iscrtana na karti, makar i unutar Jugoslavije.
Udio Srba u Crnoj Gori vrlo se malo povećavao za vrijeme te države, narastavši na 3,3 posto 1981. godine. Nakon što je Slobodan Milošević, i sam iz Crne Gore, došao na vlast, u Crnoj Gori je broj Srba narastao na 9,34 posto ili 57 tisuća, a do 2003. godine broj skače na 32 posto ili gotovo 200 tisuća ljudi! Tako su Crnogorci u svojoj domovini od 1948. do sada pali s 91 na 45 posto. Doduše, u Crnu Goru su stigli i Srbi izbjeglice iz BiH i Hrvatske, naselivši ponajviše Herceg Novi koji sada zovu srpska Foča, ali očito je i da samoodređenje varira, usklađujući se s političkom situacijom. Baš kako je to učinio i njihov dugogodišnji lider Milo Đukanović, koji je karijeru s 29 godina počeo kao najmlađi europski premijer 1991. godine, kad je bio Miloševićev sljedbenik, no sredinom devedesetih od njega se okrenuo i na kraju proveo referendum o nezavisnosti Crne Gore 2006.
Đukanović je tako prošao put od bjelaša do zelenaša, podjele Crnogoraca iz 1918. godine prema boji letaka na kojima se propagiralo političke programe. Bjelaši su bili za bezuvjetno pripojenje Srbiji, a zelenaši su tražili ravnopravno ujedinjenje dviju država u zajedničku jugoslavensku državu. Bjelaši, uz pomoć srpskih trupa i četnika, pobjeđuju, a Crnogorci trpe teror. Četnici su, ipak, i danas aktualni, jer se Nikolić u Crnoj Gori sastao s kolegom, četničkim vojvodom Andrijom Mandićem, vođom stranke Nova srpska demokracija i oporbenim zastupnikom u crnogorskoj Skupštini. Nikolić i Mandić surađuju već godinama, a Nikolić je ukazao upravo na Mandića i njegovu stranku, dio oporbenog Demokratskog fronta, kao na one koji trebaju surađivati s vlašću.
Tadićevo pansrpstvo
– Kao što ovdje inzistiram na tome da svi predstavnici manjinskih zajednica i naroda budu u vlasti i izravno odlučuju o tome kako će njihov narod živjeti, o tome razgovaram i s predstavnicima vlasti i Srba u Crnoj Gori, da jednom konačno srpski narod prestane biti opozicija u svojoj državi, a ta država postoji i članica je UN-a, zove se Crna Gora – rekao je Nikolić stranim novinarima u Beogradu.
Zagrebački politolog Petar Popović za Al Jazeeru Balkan komentirao je Nikolićev posjet i zaključio kako su ostala još važna neriješena pitanja u odnosima Crnogoraca i Srba u Crnoj Gori, autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve, pitanje jezika i – konstitutivnost Srba. Jako je zanimljivo i pitanje jezika. Tako je čak 63,5 posto stanovnika 2003. godine izjavilo da govori srpskim jezikom, dvostruko više nego što se izjašnjavaju Srbima, a samo 22 posto crnogorskim. Sad je taj odnos prilično promijenjen u korist crnogorskoga, pa sad crnogorskim jezikom govori 37 posto stanovnika ili 229 tisuća, a srpskim 43 posto ili 265 tisuća. U međuvremenu, uveden je novi crnogorski pravopis sa dva nova slova, mekim ž i mekim š (ź, ś), novi pravopis nije obavezan, ali na službenim stranicama crnogorskog parlamenta piše “preśednik”.
– Crna Gora je tako malena i kroz svoju se povijest, zbog veličine i slabe ekonomske moći, oslanjala na Srbiju, događaji u Srbiji reflektiraju se na Crnu Goru. Uvjeren sam i da se na referendumu o nezavisnosti ne bi izjasnili za rastanak sa Srbijom da je tamo na vlasti ostao Zoran Đinđić – kaže S. Kusovac. Ističe da je Boris Tadić prema Crnoj Gori provodio istu politiku kao i Slobodan Milošević, samo ne tako otvoreno. Tadić je okupljao predstavnike Srba iz svih zemalja nastalih raspadom Jugoslavije, provodeći politiku pansrpstva, kad je dolazio u Podgoricu sastajao se samo s onim predstavnicima vlasti s kojima je on htio.
– Ovaj istup Tomislava Nikolića zapravo je prvi stvarni istup kojim Beograd priznaje Crnu Goru, kao što ni na Hrvatsku dugo nisu gledali kao na pravu državu – optimističan je Kusovac.
Priče o jezicima, crkvi i nacionalnosti ipak neće zamesti najbolnije pitanje, pitanje kriminala i sumnji u upletenost u kriminal, u šverc cigaretama vlasti na čelu s Đukanovićem, koji u nevelikoj zemlji lako drži na oku sav biznis. Tog se pitanja dotaknuo i Nikolić. “Upravo imajući u vidu borbu protiv kriminala, Srbi u Crnoj Gori trebaju ući u vlast”, sugerirao je Nikolić i dodao kako je znao koliko mafijaša ima u Srbiji, ali, rekao je, “dok nisam postavio Aleksandra Vučića nisam mogao nikoga optužiti”. Mogu li Srbi u crnogorskoj vlasti igrati sličnu ulogu kao u Beogradu, gdje se oštrica Vučićeve akcije usmjerava, čini se, i na premijera Dačića i njegove ljude? Kako god bilo, Crna Gora opet je, kao i u borbi s Turcima i uspostavi samostalne države u novije doba, u prednosti pred Srbijom, u lipnju je počela pregovore o pristupanju Europskoj uniji i korak je ispred Srbije. Međutim, pitanje obračuna s kriminalom Crnu Goru bi moglo jako usporiti, ako joj, eto, Srbi u Podgorici ne pomognu...
>>Tomislav Nikolić otkrio od koga je dobio Audi A6
Preuzeto sa www.vecernji.hr
