-Nema više naših pratara, eno ih sviju u bunkeru pobijeni i spaljeni, uzviknuo je čovjek nakon što je obišao devastiranu širokobriješku crkvu i samostan bez ulaznih vrata i spaljenih prozora, a nije našao ni jednog fratra. Potom je otišao u samostanski vrt u kojem je bilo ratno sklonište i protrnuo od prizora koji je ugledao.

Kazivanje očevica

Bilo je to kazivanje očevica, koji je nakon 40 dana od stravičnog događaja objavio okupljenoj masi mještana koja je obilazila izranjenu kamenu ljepoticu tražeći svoje fratre. Tog 7. veljače 1945. metkom u zatljak je pobijeno, a zatim spaljeno u improviziranom ratnom skloništu svih 12 fratara, zapravo svih koji su na sebi imali habit.Ubojstva i uništavanje imovine nastavljeno je.

Širokobriježani, i ne samo oni, prisjećaju se na taj dan svojih 12, ali i ostala 54 ubijena fratra te više od tisuću nevinih žrtava iz širokobriješke općine, pobijenih od ruku “osloboditelja”, barem su se tako nazivali oni koji su pokolj učinili.

Počast i zahvalu odali su i jučer. Program obilježavanja počeo je procesijom svećenika te mnoštva svijeta, koju je predvodio gvardijan širokobriješkog samostana fra Sretan Ćurčić. Zaustavili su se pred ratnim skloništem, mjestom zločina. Nakon molitve, procesija je krenula u crkvu gdje je održana molitva na grobnici pobijenih franjevaca, a nakon toga i sveta misa zadušnica koju je predvodio provincijal hercegovačkih franjevaca dr. sc. fra Ivan Sesar.

-Ovom svetom misnom žrtvom želimo obilježiti 66. obljetnicu smrti naših 66 ubijenih hercegovačkih fratara. Uz zapisana imena poubijanih fratara u ovoj crkvi koje su komunisti odveli u smrt bilo je i drugih imena kojih se danas s istom mjerom poštovanja prisjećamo. Ne možemo danas ne zapitati se koliko je knjiga nikada ispisanih otišlo s njima u smrt? Koliko znanstvenih otkrića nije moglo sazrjeti u njihovim mozgovima? Koliko propovijedi nikada izgovorenih je zastalo u njihovim grlima?, zapitao se na samom početku misnog slavlja provincijal fra Ivan Sesar.

Kamo idemo danas?

-I ovo naše okupljanje izraz je dubokog poštovanja i zahvalnosti pred onima koji su nesebičnim i neustrašivim življenjem zapaljenu baklju milosti Božje predali nama u ruke. Zahvaljujući njihovu svjedočanstvu, hrabrosti i vjeri, dobro znam odakle dolazim, ali s puno nade i strepnje htio bih znati kamo moj narod i ja danas idemo.

Naša nas povijest obvezuje da tu baklju vjere i pripadnosti svome narodu čuvamo, rasplamsavamo i upaljenu predamo budućim pokoljenjima, između ostalog istaknuo je fra Ivan Sesar u svojoj nadahnutoj propovijedi.

Bankomati izbacivali ‘beskonačne’ količine novaca, banka pokrenula tužbe