Proteklih mjeseci bilo je mnogo zamjerki na stanje u obrambenom i sigurnosnom sektoru BiH. Neke od najžešćih kritika na račun stanja u ovim sektorima dolazilo je od predsjedateljice Zajedničkog povjerenstva za obranu i sigurnost Dušanke Majkić. Ova zastupnica SNSD-a u Zastupničkom domu Parlamenta BiH vrlo otvoreno za Večernji list govori o ovim pitanjima, ali i o funkcioniranju Vijeća ministara, blokadi europskog puta, jačanju utjecaja Turske na Balkanu i hrvatskim zahtjevima za preustrojem BiH.

Često kritizirate stanje u Oružanim snagama BiH, iako neki tvrde da je reforma obrane najuspješnija reforma u BiH. Kako to komentirate?

Uspješnost OS BiH danas bi teško mogla izdržati bilo koji ozbiljniji test. Reforma je bila uspješna jedino u tome što je „integrirala“ u sebi tri vojne sastavnice, što je bilo nezamislivo do tada. Međutim, od 2005. godine, kada je usvojen Zakon o obrani i Zakon o službi u OS BiH, stvari se gotovo nisu pomaknule s mjesta. Oružane snage BiH ni danas ne znaju kolikom imovinom raspolažu, krajnje neracionalno se troše ogromna proračunska sredstva, slaba je koordinacija, nepotizam i povrede ljudskih prava su glavna njihova karakteristika. Kada se tome dodaju neregularnosti pri uništavanju naoružanja i minsko-eksplozivnih sredstava, OS BiH su postale mjesto svakodnevnog rada Agencije za istrage i zaštitu - SIPA. Povrede brojnih procedura unutar OS BiH, unapređenja časničkog kadra „vezom“, nezadovoljstvo vojnika, dočasnika i časnika ozbiljno upozoravaju da je narušen integritet OS BiH. Svakako da je najveća odgovornost u tome ključnih ljudi u Ministarstvu obrane i Zajedničkom stožeru, koji su upozoreni od strane Zajedničkog povjerenstva za obranu i sigurnost PS BiH na loše stanje u sektoru obrane. Pratimo stanje i reagirat ćemo sukladno zakonima koji reguliraju parlamentarni nadzor nad ovim važnim sektorom.

Negativno ste se očitovali o zadnjem izvještaju o sigurnosnoj situaciji u BiH. Što smatrate glavnim sigurnosnim prijetnjama danas u BiH?

Zajedničko povjerenstvo za obranu i sigurnost svake godine razmatra Informaciju o stanju sigurnosti u BiH. Svake godine Ministarstvo sigurnosti dostavlja povjerenstvu izvješće temeljem kojeg je nemoguće voditi kvalitetnu parlamentarnu debatu, a naročito nije moguće izvesti zaključke o stanju sigurnosti u BiH. Godinama Ministarstvo dostavlja statističke podatke entitetskih i županijskih MUP-ova, a da pri tome nema naznaka o osnovnim sigurnosnim prijetnjama i izazovima. Budući da Ministarstvo sigurnosti nema operativnu nadležnost, nego da se ona svodi isključivo na koordinaciju između sigurnosnih agencija, kada se o tome postavi pitanje ministru on „pobjegne“ sa sjednice povjerenstva. U najkraćem, građani BiH nikada do sada od ovog ministarstva nisu dobili kvalitetno analitičko izvješće o stanju sigurnosti u BiH. Gornja Maoča, napad na policijsku postaju u Bugojnu, napad na američko veleposlanstvo u Sarajevu nisu bili dovoljni da se terorizam proglasi za jednu od ključnih sigurnosnih prijetnji po sve građane BiH.

PIC je zatražio da se osigura „puna funkcionalnost“ Vijeća ministara u tehničkom mandatu. Može li postojeće Vijeće ministara normalno djelovati, posebno imajući u vidu odnos političkih snaga u sadašnjem sazivu Parlamentarne skupštine BiH?

Ne vidim ni jedan razlog da Vijeće ministara ne funkcionira u punom sastavu sve dok ne bude formirano novo. Očito je da SDP-u kao političkoj stranci koja je dobila većinsku podršku Bošnjaka u Federaciji BiH nije stalo do formiranja vlasti na razini BiH, pa ne vidim razloga zašto bi ostale političke stranke morale misliti o tome. Što se tiče SNSD-a, ovakvo Vijeće ministara može funkcionirati sve do narednih općih izbora.

Može li BiH, usprkos blokadi uspostave vlasti na državnoj razini, ispunjavati uvjete za napredak na europskom putu?

Postoji mnogo pitanja oko kojih nema suglasnosti u BiH. Provedba presude “Sejdić-Finci”, popis stanovništva, državna pomoć... Ali, ako želimo biti pozitivni i početi rješavati probleme, zašto bismo na prvo mjesto postavili ono o čemu se ne možemo dogovoriti. Zar ne bi bilo racionalnije da se europska agenda stavi na prvo mjesto i u sam vrh prioriteta, te da odmah počnemo raditi na onome na čemu bi se lakše mogli dogovoriti. S naše strane, ta inicijativa postoji, treba vidjeti je li drugim političkim strankama, ponajprije bošnjačkim, uopće stalo do toga.

U Sarajevu se otvoreno zagovara jačanje turske uloge na Balkanu, a čini se kako se ni službeni Beograd, ponajprije iz ekonomskih interesa, ne suprotstavlja takvom trendu. Kako Vi gledate na rastuću ulogu Turske na Balkanu, pa samim tim i u BiH?

U posljednje vrijeme mnogi analitičari upozoravaju na neskriven politički cilj Turske – povratak na Balkan. Ono što izaziva strah kod druga dva naroda jest podrška Turske centralizaciji BiH pod formom veće funkcionalnosti, kao ključnom cilju bošnjačke politike. Kao što se može vidjeti, službeno Sarajevo je veoma sklono provedbi tog političkog cilja, tim prije što to podrazumijeva podršku BiH po mjeri Bošnjaka, što istobno čini od BiH nemoguću zemlju za srpski i hrvatski narod. Nesporno je da Turska pokušava preko Balkana ostvariti svoju vezu s Europom. Ne sporimo veze Beograda s tom zemljom, jer Republika Srbija ima svoje političke interese. Međutim, Republika Srpska ima jasan stav o tome da veće uplitanje Turske ne bi riješilo niti jedan problem na Balkanu, ali bi sasvim sigurno dovelo do usložnjavanja prilika u Bosni i Hercegovini.

Hrvati u BiH očekuju preustroj zemlje kako bi se njihova pozicija izjednačila s pozicijom druga dva naroda. Jesu li u dogledno vrijeme realne ozbiljnije promjene Ustava BiH u tom kontekstu?

Nisam uvjerena da je u ovom trenutku moguće izvršiti bilo kakvu izmjenu ustava, čak ni onu koja je proizvod presude Suda u Strasbourgu.

Opsežnije otvaranje Ustava Bosne i Hercegovine predstavljalo bi neizvjesnost koju nitko u ovom trenutku nije u mogućnosti predvidjeti.

Ova kovanica prodaje se i za 35.000 eura. Imate li ju?