O reakciji odvjetnika, ali i osuđenih bh. građana u Haagu, daljnjoj proceduri, žalbenom postupku za Večernji list govori Senka Nožica, odvjetnica Brune Stojića.
Vaš komentar na presudu bh. šestorki u Haagu. Je li po Vama presuda bila očekivana?
Tijekom vođenja postupka mi smo dopuštali mogućnost, bez obzira na veliki napor koji je uložen da se obrani optužba od udruženog zločinačkog pothvata, da ipak ne uspijemo iz razloga jer smo po ponašanju dvojice sudaca koji su izabrani samo za ovaj predmet (koji nisu profesionalni suci ovog suda, kao što je sudac Antonetti) smo smatrali da bi se to moglo dogoditi da se ovakva presuda donese. Iskreno rečeno, neko pretjerano iznenađenje oko odluke dva na prema jedan u korist udruženog zločinačkog pothvata nije postojalo.
Jesu li Vas iznenadile visine kazni koje su dobili vaši branjenici ?
Sigurno da je i visina kazne jedan od aspekata koji je veći nego što smo očekivali, s obzirom na kvalifikaciju i sve ono što smo kao obrana odradili.
Kako su reagirali ostali odvjetnici, Vaše kolege koje su branile bh. šestorku?
Nisam imala neke velike kontakte s kolegama. Bili smo svi pomalo šokirani ovim udruženim zločinačkim pothvatom. Ali smo mi još uvijek ovdje u Haagu i očekujemo sljedeće procedure. Na nama je ogroman posao, najava žalbe.
Koji je sljedeći korak obrane?
Mi smo dobili presudu na francuskom jeziku. S izdvojenim mišljenjima ima oko 3000 stranica. Sada smo fokusirani na to kako ćemo tu najavu žalbe napraviti u kratkom roku. Kada ćemo dobiti presudu na engleskom jeziku. Tako da je to sad već sljedeći korak. Moramo nastaviti dalje raditi.
U kojem roku trebate predati najavu žalbe?
U roku od trideset dana ide najava žalbe. Mi bismo trebali ispoštovati proceduru ili tražiti produženje. Još uvijek svi timovi nisu odlučili hoćemo li tražiti odgodu ili ne. Bilo bi logično tražiti odgađanje te žalbe u roku od 30 dana jer je to opsežan materijal koji je teško obraditi u tako kratkom roku. Ako to ne napravimo u roku od 30 dana, tada prelazimo na neko prijelazno vijeće, nisam posve sigurna kako se zove ta koordinacija koja će preuzeti sve te predmete koji budu presuđeni poslije 1. 7, odnosno sve žalbe koje bi se predale nakon 1. 7. Išli bi na prijelazno tijelo koje ne bi bio ICTY, a imamo veliki interes da ostanemo na ICTY zbog sudaca koji su vodili sve ove druge slučajeve, zbog profesionalnosti i smatramo da bi za nas bio rizik ići na neku koordinaciju koju ne znamo kako će funkcionirati. Zbog svega navedenog smo u jednom rascjepu između onoga što se mora napraviti u tako kratkom roku i onoga što objektivno možemo.
Kako su reagirali članovi šestorke nakon presude?
Pa Bruno Stojić je reagirao civilizacijski. Znao je gdje je bio, zašto je bio tu, zašto je optužen. Izrazio je zahvalnost svom timu za sve što je dosad uradio i rekao idemo dalje zajedno raditi.
Sljedeći korak je najava žalbe?
Da najava žalbe, a onda će vjerojatno proći jako mnogo vremena do same žalbe. Trenutno uopće ne mogu govoriti o tom roku iz razloga što mi sigurno žalbu nećemo raditi dok ne dobijemo cijelu presudu prevedenu na engleski jezik. Neki od optuženih čak zahtijevaju presudu na svom jeziku, tako da bi mogli sudjelovati u pisanju žalbe.
Hoće li se u tom slučaju ispoštovati rok s kojim se ovdje špekulira da bi drugostupanjska presuda trebala biti izrečena u roku od dvije godine?
To je čista špekulacija, ja to ne mogu reći. Prije svega, ne znam reći hoćemo li ići na mehanizam ili ćemo najave žalbe raditi pred ICTY-jem. Koliko će vremena trebati tom mehanizmu, koliko će trebati sudu da nam službeno prevede presudu. Predsjednik suda je u jednom trenutku rekao da je potrebno deset mjeseci da se ova presuda prevede s francuskoga na engleski za potrebe žalbenog vijeća. Ako to uistinu bude tako, onda ne mogu ništa govoriti. Ako budemo toliko čekali da dobijemo taj prijevod, pa tek iza toga pisali žalbe, pa tek iza toga se sudsko vijeće upoznaje s tom presudom. Ušli smo u sudnicu u svibnju 2005. godine, mislilo smo da će suđenje trajat maksimalno dvije godine, a trajalo je punih pet godina.
Očekujete li drukčiju odluku na drugostupanjskoj presudi?
S obzirom na sve dokaze koje smo iznijeli kada je u pitanju udruženi zločinački pothvat, da je Tuđman i vrh Hrvatske sugerirao priznavanje BiH, da se oružje za Armiju BiH dostavljalo preko HVO-a, da je veliki broj izbjeglica iz BiH liječen u RH, sve su to elementi koji ruše udruženi zločinački pothvat. Mi očekujemo da će to žalbeno vijeće pogledati sve te dokaze, a naša nada postoji iz razloga jer je predsjedatelj sudac Antonetti smatrao da nema udruženog zločinačkog pothvata i da to nije međunarodni sukob.
