Dubrovačka redateljica Antoneta Alamat Kusijanović (36) za svoj je film "Murina" dobila brojne nagrade, uključjući i onu na festivalu u Cannesu, a za Guardian je dala veliki intervju u kojem je govorila o filmu, ali i o svom životu.
Podsjetimo, "Murina" je film o šesnaestogodišnjoj Juliji (Gracija Filipović) koja s ocem ribarom (Leon Lučev) i majkom (Danica Ćurčić) živi u malom ribarskom mjestu. Otac Ante je patrijarhalna i figura koja zahtjeva potpunu poslušnost. Kako je kazala Kusijanović, mizoginija toliko prožima društvo da dio ljudi u Hrvatskoj nije shvatio da je upravo ona tema filma.
- Znali su reći: 'Što se događa u ovom filmu? Ovo je normalna obitelj. Ništa se zapravo ne događa. Ljudi misle da je to normalno: to je naša vruća mediteranska krv ili bilo što drugo. Nije, to je samo nasilje. Možemo strastveno pjevati i peći sjajnu ribu. To je mentalitet. Ostalo je nasilje - kazala je Antoaneta i dodala da je izluđuje kad je u Hrvatskoj. Rekla je i da njeno odrastanje nema veze s odrastanjem Julije.
Naime, auto s kojim su se netom bili mimoišli naletio je na minu, eksplodirao i dijelovi su padali i na njihov auto.
- Naš prednji kotač bio je 10 centimetara od nagazne mine. Drugi auto je eksplodirao, odletio u zrak i pao na naš auto. Muškarcu koji je vozio odrubljena je glava. Imala sam sedam godina. Sve sam vidjela - rekla je Antoneta i dodala da bi jednog dana htjela napisati priču, nešto s fantastičnim elementom, o dječjem pogledu na rat.
- Od ranih godina imala sam vrlo jak osjećaj za vrijeme. Mislim da me to najviše formiralo. Mislim da nema ništa gore od toga da ne ispuniš svoje vrijeme i svoj potencijal. To je pravi grijeh. Rat je vrlo glupa stvar. Nema dobrog razloga biti u ratu - rekla je redateljica i zaključila kako joj je jako poznat osjećaj dok gleda rat u Ukrajini.
